Iskustva sa Erasmus+ projekta na Avali – prilika za mlade da razgovaraju o mentalnom zdravlju

Društvo

Pre nešto manje od mesec dana imao sam prilike da učestvujem na Erasmus+ projektu pod nazivom Mental Resilience TC. U pitanju je trening kurs koji okuplja omladinske radnike, volontere, edukatore i generalno mlade ljude od 18 – 33 godina zainteresovane za teme mentalnog zdravlja i pomoć mladima  u prevazilaženju mentalnih problema kroz neformalno obrazovanje i uz pomoć omladniskih radnika. Fokus treninga je takođe bio i u pisanju Erasmus+ projekata.

Čitalačka publika verovatno je upoznata sa postojanjem Erasmus+ studentskih razmena. Međutim, pored takvih vrsta razmena, postoje i omladniske razmene i treninzi koje ne moraju nužno uključivati studente, i koje obrađuju razne društvene teme poput socijalne inkluzije, diskriminacije, ekologije, kulture, umetnosti, mentalnog zdravlja, kao i drugih tema.

photo: Privatna arhiva

Trening kurs Mental Resilience TC održan je u periodu 22. – 30. Avgust, 2022. godine, na Avali, tačnije u naselju Šuplja Stena, a učensici su zbrinuti u istoimenom dečijem odmaralištu. Na projektu su, pored Srbije, učestvovale i Hrvatska, Severna Makedonija, Nemačka i Estonija. Svaka zemlja je u proseku imala po pet učesnika. Pored predstavnika pet pomenutih nacija, u pojedinim timovima su se našli i pripadnici drugih nacionalnosti, te se u srpskom timu našao i jedan učesnik iz Turske, sa estonskim timom došla je i učesnica iz Letonije, a u nemačkom timu našli su se učesnici poreklom iz Egipta, Bangladeša, Indije i Pakistana.

Moje učešće u projektu počelo je tako što sam video javni poziv za učešće na fejsbuk stranici Youth Alliances Events. Ranije sam imao prilike da učestvujem u pojedinim omladniskim razmena, ali je ovo bio prvi erasmusov trening kurs za koji sam aplicirao. Dodatno me je privuklo i to što, za razliku od mojih predhodnih učešća koja su se odigravala u inostranstvu, ovo je bio prvi projekat gde bih predstavljao zemlju domaćina. Nakon prihvatanja moje aplikacije, dodat sam u fejsbuk grupu gde su se nalazili i ostali učesnici. Sve ovo se odigralo par nedelja pre početka projekta.

Photo: Privatna arhiva

Prvi dan, odnosno prvo veče projekta, nakon dolaska i večere, proteklo je u neformalnom upoznavanju i druženju. Zvanično upoznavanje i prve radionice počele su odmah sledećeg jutra. Tada nas je trener, Nemanja Kuzmanović, upoznao sa ciljevima projekta, i održao kraće predavanje o temi, Erasmus plusu i Youthpass diplomi, o kojoj ću nešto više rečenica posvetiti kasnije u tekstu. Taj prvi zvanični dan rada imao je više ulogu tim bildinga i međusobnog upoznavanja. Zahtevnije radionice i angažovanja su usledila u narednim danima. Dan se završio interkulturalnom večeri. Na interkulturalnoj večeri, nacije su imale priliku da predstave svoja naiconalna jela, pića i druga obeležja svoje države. Iz ovoga je izostala Srbija koja je dva dana kasnije imala svoje zasebno, srpsko veče. To naravno nije sprečilo da se žurka završi srpskom muzikom, jer su u jednom trenutku učesnici iz makedonskog tima počeli da puštaju srpski turbo folk.

Naredna dva dana protekla su u raznim radionicama i igrama, gde smo se delili, nekad na nacionalne timove, a nekad i nasumičnim izborom, i obrađivali razne teme poput stanja nivoa svesti o mentalnom zdravlju u našim zemljama, umanjivanju stresa, omladinskom radu, mekim veštinama, različitom pristupu različitim mentalnim problemima, vršili istraživanja i izradili grupne prezentacije o temama poput ADHD, anksioznosti, bipolarnog poremećaja, poremećaja u ishrani i drugih.

Photo: Privatno arhiva

Treći dan završio se srpskom večeri, gde su učesnici gostujućih zemalja bili u prilici da probaju srpsku hranu i piće i da čuju moje, malo duže, predavanje o svakom od predstavljenih proizvoda. Na trpezi su bile razne srpske grickalice i slatkiši, jagnjetina i prasetina, ajvar, kajmak, razni alkoholi, a ljudima se posebno svidela rakija iz Koprivnice, rodnog sela srpske heroine Milunke Savić. O tome kako je srpsko veče dalje proteklo dovoljno je citirati jednog nemačkog učesnika koji je izjavio da mu je to najlepše veče u životu. Nakon sprske večeri usledio je jedan slobodan dan, bez obaveza, koji su učesnici iskoristili da obiđu Beograd. Od beogradskih predivnih kulturnih spomenika i istorijski značajnih lokacija koje svedoče o viševekovnoj istoriji ovog grada, makedonskim učesnicima se najviše dopao Starbaks u Rajićevoj.

photo:  instagram stranica @youthalliances_serbia

Nakon dana pauze, nastavili smo sa radionicama i obradom teme projekta. Za razliku od prvih dana gde smo razgovarali o raznim problemima sa kojima se suočavamo, ovaj dan posvećen je nešto optimističnijim temama poput životnih ciljeva kojima stremimo i razgovora o tome šta nas čini srećnim. Na kraju dana trener nas je upoznao sa uputstvima o izradi završnog proizvoda projekta. Kruna projekta bio je da učestvujemo u zajedničkom pisanju Erasmus+ projekta.

Podeljeni u nekoliko grupa, imali smo za cilj da osmislimo i napišemo projekat odnosno omladinsku razmenu ili trening, koju bi smo mi voleli da realizujemo. To je podrazumevalo detaljan plan o realizaciji, promociji, pronalaženju partenrskih organizacija i učesnika, organizaciji, logistici, temi, radionicama, itd. Pored nekoliko grupa koje su se bavile pisanjem projekata, postojala je i grupa koja se bavila izradom promotivnog materijala za projekat i koja je izradila brošura sačinjenu od fotografija koje smo načinili i opisa aktivnosti koje smo prošli predhodnih dana na projektu. Na kraju dana održana je još jedna, tematska žurka, gde smo svi nosili crno belu odeću. Za pisanje završnog projekta imali smo ceo naredni dan bez radionica i drugih obaveza, kako bi smo se fokusirali na projekat.

Photo: Privatna arhiva

Poslednji dan razmene predstavljali smo svoju ideju o projektu. Svi timovi fokusirali su se na projekte koji za temu takođe imaju mentalno zdravlje, uz razne varijacije. Predstavljajući projekte imali smo i priliku da dobijemo i kritički osvrt od strane trenera koji nam je davao dodatne savete i sugestije. Nakon predstavljenih projekata i izvršene evaluacije, kao vid sertifikacije i dokaz o učešću na projektu, uručene su nam Youthpass diplome. Youthpass predstavlja priznanje o sticanju neformalnog i informalnog obrazovanja na programima za mlade u okviru Erasmus+ projekata i Evropske Unije, zasnovanom na nekoliko različitih kompetencija koje učesnik ostvaruje učestvovanjem na njima.

photo: Privatna arhiva

Treba napomenuti da su pored spomenutih zvaničnih radionica i aktivnosti, postojale i razne druge aktivnosti u organizaciji učesnika projekta. Tako smo angažovanjem učesnika imali i trening i razovor o jogi, kao i seanse gde je svako pričao o svom psihičkom stanju i problemima sa kojima se suočava. Sve ove aktivnosti doprinele su dodatnom zbližavanju učesnika i upoznavanju učesnika sa problemima sa kojima se suočavaju ljudi različitih kultura i nacija.

Upoznavanje različitih ljudi i kultura jeste jedna od najvrednijih stvari koje učesnici mogu ostvariti na ovakvim projektima. Omladinske razmene i treninzi, pored stečenog neformalnog obrazovanja, pružaju priliku za stvaranje jako lepih uspomena, sticanje prijatelja, proširivanje profesionalnih kontakta, rad na sebi kao i mnogo toga drugog što se usput može dogoditi. Svrha ovog teksta jeste da se kroz jedno takvo iskustvo mladima u Srbiji približi kultura omladinskih razmena i projekata, značaj neformalnog obrazovanja i važnost upoznavanja i susretanja sa ljudima koji pripadaju drugačijoj kulturi i naciji ili koji su na bilo koji drugi način drugačiji od nas.

Autor: Igor Janošević

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *