Nikola Pašić bio je dugogodišnji vođa radikala, vodeća politička ličnost iz doba srpske demokratije i parlamentarizma, kao i predsednik niza vlada tokom svog političkog delovanja. Sa diplomom inženjera prestižne evropske škole, Pašić posvećuje godinu dana projektu pruge Beč-Budimpešta, nakon čega se 1873. vraća u Kneževinu Srbiju i odlučuje da se kandiduje za narodnog poslanika. Odmah po osnivanju Narodne radikalne stranke, Nikola Pašić postaje predsednik glavnog odbora istoimene stranke. Tokom vladavine kneza Aleksandra Obrenovića, on je bio predsednik Narodne skupštine u nekoliko navrata, gradonačelnik Beograda, srpski poslanik u Sankt Peterburgu, ministar spoljnih poslova, ministar finansija i predsednik vlade. Dva puta bio je privođen i zatvaran, jednom zbog kritike dinastije Obrenović u listu „Samouprava“ a drugi put zbog Ivanjdanskog atentata 1899, odnosno pokušaja atentata na kralja Milana u Beogradu, kada su kralj Milan i kralj Aleksandar za to optužili vođe radikala. Sina radikalskog prvaka, Radomira Pašića, pratile su mnogobrojne kontroverze i malverzacije. Bio je osuđivan za privredni kriminal i pljačkanje države uz pomoć visokog državničkog položaja svog oca. Na početku „karijere“ obogatio se trgujući šećerom i stokom, a posredujući između preduzetnika i države mlađi Pašić uzimao je milionske provizije. Kada je iz Nemačke 1921. godine u tadašnju Kraljevinu SHS na ime ratne odštete seljacima stiglo 60 000 ovaca i 17 500 goveda, Radomiru Pašiću ukazala se nova prilika za laku zaradu. U dogovoru sa svojim šurakom Nikosom Valojanisom i ministrom poljoprivrede Janezom Puceljem, Ekonomsko-finansijski komitet je bez ikakve licitacije svu stoku prodao preduzeću „Promes“ iz Zagreba i „Impeksu“ iz Ljubljane. Vlasnik ovoh preduzeća bio je ni manje ni više nego ortak Pašića i Valojanisa, Radivoje Hafner. O liku i delu Rada Pašića izjasnio se u otvorenom pismu i Dragiša Stojadinović, koji je i sam učestvovao u više državnih afera..“Za Radu Pašića nije bilo Ustava, nije bilo zakona ili vlasti… Gospodin Pašić na očigled sveta zarađivao je basnoslovne sume, kupovao kuće, nakite, menjao automobile i niko se nije našao da se zapita odakle mu novac… Gospodin Radomir Pašić niti je starac, niti je vojnik, a nije ni robijaš, već sin predsednika vlade, posrednik i sopstvenik bezbrojnih rudnika, polja i bogatstva ove zemlje..“
Naime, ono što je činjenica jeste da sin Nikole Pašića nikada nije odgovarao za svoja dela. Vođa radikala umire iznenada 10. decembra 1926. godine od posledica moždanog udara, mada se spekulisalo da su njegovom kraju doprineli skandali koji su pratili čitavu porodicu. Nikola Pašić dobio je spomenik 1998. godine nedaleko od Terazija, a godinu dana kasnije i ceo trg na kome se spomenik nalazi takođe je nazvan po Pašiću. Postavlja se pitanje da li je spomeniku ličnosti koja je duboko ušla u nacionalnu svest, bila na vodećim političkim pozicijama, a propraćena je nizom afera na štetu države, mesto nadomak Narodne skupštine?
Autor: Jovana Cerović
Mnoge spomenike treba ukloniti u Srbiji, na prvom mestu narodnim ,,herojima“, zbog kojih Srbi i Srbija ispaštaju i dan danas!