U vreme balova, aristokratije, raskoši i bogatstva, imućni grofovi zidali su svoje dvorce na ovim prostorima. Nastali su nakon odlaska Turaka, a dolaskom Austrougarske monarhije krajem 18. i početkom 19. veka.
Život u monarhiji podrazumevao je da bogatiji građani stiču plemićke titule. Mnogobrojne vile, letnjikovci i kašteli koji su skoro na svakom koraku u Vojvodini odišu lepotom i pričaju priče o nesuđenim ljubavima, prestižu i tragedijama.
Prema registru turističke organizacije Vojvodine, ima ih 39, a neki od najpopularnijih su: dvorac Fantast kod Bečeja, dvorac porodice Dunđerski u Kulpinu, dvorac Kapetanovo u Starom Lecu, dvorac Damaskin u Hajdučici, kaštel Šulhof u Padeju, kaštel Ečka u Ečkoj, kao i dvorac i park Dunđerski u Čelarevu.
Dvorac Fantast kod Bečeja
Bogdan Dunđerski počeo je da gradi svoj dvorac iz mašte u 57. godini. Sam kompleks dvorca nalazi se na području lovišta Lovačkog društva Bečej i obiluje nizom divljači kao što su fazani, zečevi, jarebice i visokom divljači srnama i srndaćima. Pored lova, moguće je organizovanje i ribolova u obližnjem ribnjaku. Dvorac je udaljen 14 kilometara od Bečeja na putu prema Bačkoj Topoli. U Fantastu svakako treba videti čuvenu ergelu koju je osnovao sam Bogdan Dunđerski i upravo po najslavnijem konju te ergele zamak je i dobio ime. Zatim, treba obavezno videti pomenutu crkvu, kapelu Bogdana Dunđerskog sa sjajnim ikonostasom Uroša Predića; prelepe vrtove oko zamka, malu farmu nojeva, Kaštel – mali zamak, kao i malo jezero.
Foto: dvorcisrbije.rs
Dvorac porodice Dunđerski u Kulpinu
Ovaj dvorac je Lazar Dunđerski kupio od porodice Stratimirović. Inače, sagrađen je u parku za plemićku porodicu Stratimirović, među kojima su istorijske ličnosti Mitropolit Stevan Stratimirović i Đorđe Stratimirović. Ovo je bila jedna od najznačajnijih srpskih porodica u Habzburškoj monarhiji i jedna od retkih koja je među prvima stekla plemstvo. Imanje je 1889. godine prodato Lazaru Dunđerskom, a koji je zajedno sa sinom doprineo razvoju i modernizaciji poljoprivrede u Kulpinu. U okviru kompleksa nalaze se dva dvorca, upravna zgrada – kovačnica, konjušnica i žitni magacin. Danas je to muzej okružen prelepim parkom.
Foto: dvorcisrbije.rs
Dvorac Bezeredi-Dunđerski u Čelarevu
Nikola Bezeredi je bio graditelj dvorca u Čelarevu i njegov prvi vlasnik. Kada je 1882. godine Lazar Dunđerski od njega kupio zamak, Nikola je novom vlasniku poklonio i klavir koji je nekada davno i sam dobio za vrlo mali novac od jednog ruskog grofa koji je na kocki sve izgubio. Klavir je stavljen u salon, a Lazar Dunđerski se dao u posao. Te 1882. u mestu podiže parni mlin i fabriku špiritusa. 1884. je uspeo da raskrči polovinu parka, i da sa desne strane, nedaleko od dvorca, podigne pivaru i zasadi hmeljarnike.
Lazar Dunđerski i Laza Kostić, naš poznati pesnik, bili su dobri prijatelji. Za ovaj dvorac vezuje se jedna zanimljiva ljubavna priča – slavnog pesnika Laze Kostića i lepe i mlade Lenke Dunđerski, miljenice vlasnika i veleposednika Lazara Dunđerskog. Laza Kostić je na ovom mestu upoznao ženu koja je bila njegova velika obožavateljka i po duhu mu ravna, ali su se socijalne razlike između njih isprečile da bi se ova veza ostvarila. Takođe, slabo samopouzdanje dobrodržećeg Kostića, koji je mislio da je prestar i nedostojan lepe Lenke. Ipak, Kostić je napisao jednu od najlepših ljubavnih pesama na srpskom jeziku Lenki, poznatu poemu – Santa Maria della Salute.
Autor: Milica Šolaja
Lepo bi bilo posetiti dvorce,malo se pise o njima.E bila su to neka davna,lepa vremena,u kojima je narod ziveo bezbriznije,zdravije i nisu mu bili potrebni fotokataliticki preciscivaci vazduha,suplementi,vitamini i tablete za zivce.Udisao se cist vazduh i uzivalo se u prirodi.