06. April 1941. godine, nacistička Nemačka bombardovala je Beograd . Uz ogromne ljudske žrtve i razaranja materijalnog dobrog, na terotiriji nekadašnje Kraljevine Jugoslavije, započet je Drugi svetski rat. Napad koji je ciljao centralni Beograd, a koji nije imao očigledan vojni cilj naredio je nacistički vođa Adolf Hitler. Uradio je to nakon puča u kojem je svrgnut regent Pavle Karađorđević, krajem marta 1941. godine. Pre puča Jugoslavija je bila pod velikim pritiskom da se pridruži fašističkoj Nemačkoj, kao što su to učinili njeni susedi Bugarska, Mađarska i Rumunija. Ubrzo nakon što je Jugoslavija potpisala pakt s nacističkom Nemačkom i njenim saveznicima – što se smatralo „manjim od dva zla“ u odnosu na neizbežnu invaziju ako bi Jugoslavija to odbila – visoki zvaničnici jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva svrgnuli su regenta Pavla Karađorđevića, a postavili su kralja Petra II Karođerđevića. Hitler je osudio hiljade Beograđana na upravo tu sudbinu kada je naredio da odgovor nacista na državni udar bude „nemilosrdno ozbiljan.“ Beograd, koji je tri dana ranije proglašen “otvorenim gradom”, u prvim jutarnjim satima napala su 234 bombardera i 120 lovaca. Uništeno je više stotina zgrada, kao i jedna od najznačajnijih poput Narodne biblioteke Srbije koja je osnovana 1832. godine. Ovim učinkom zauvek je nestalo oko 300.000 hiljada knjiga, uključujući i mnoge srednjovekovne rukopise koji su odneprocenjive vrednosti za srpsku kulturu. Do danas nije tačno utvrđen broj žrtvi bombardovanjem Beograda. Evidentirano je da je u vazdušnom napdu poginulo preko hiljadu Srba, desetina Nemaca, kao i 1400 ranjenih stanovnika prestonice. Italijanski ratni dopisnik i pisac Kurzio Malaparte rekao je da su valovi bombaških napada 6. aprila prouzrokovali da se tlo treslo „kao da je zemljotres“. On se prisetio da su se „kuće međusobno sudarale, došlo je do strašnog padanja i urušavanja zidova koji su padali na pločnike“. Oko sedam sati dat je znak „vazdušna opasnost“, jer su se Beogradu približavale dve velike formacije nemačkih bombardera i lovaca sa severa. -“Potrčali smo ka avionima, čiji motori su već bili zagrejani. Komandir Miloš Žunjić je viknuo: „Za mnom! Pali i poleći po patrolama!“. Poleteo sam za vođom patrole i komandirom Milošem Žunjićem. Posle pet minuta, na visini od 3.000 metara, između Batajnice i Pančeva, primetio sam Nemce!”;– rekao je Đorđe Stanojević, jedan od viteza beogradskog neba. U naletima nacističkih bombardera pogođeno je i porodilište u Krunskoj, jedno obdanište, Slavija, Nemanjina i Dečanska ulica, Bajlonijeva pijaca, Paššino brdo, Zeleni venac, Železnička stanica i Narodno pozorište. Nakon što je pogođen beogradski zoološki vrt, Vinston Čerčil je napisao da su „iz noćne more dima i vatre izašle izbezumljene životinje puštene iz svojih razbijenih kaveza….“ 12.aprila Beograd postaje okupiran, samim tim oko 375.000 jugoslovenskih vojnika postali su ratni zarobljenici nacista. Skoro tri godine nakon napada, 1941. godine, okupirani Beograd ponovo su opustošile bombe, ovaj put od strane aviona saveznika koji su pokušavali da unište nacistička uporišta u ovom gradu. Bombe iz Drugog svetskog rata i dalje se često otkrivaju tokom iskopavanja u Beogradu.
