ZASMEJAVAO GENERACIJE, PUBLIKA GA OBOŽAVALA

Društvo

Miodrag Petrović, poznatiji kao ,,Čkalja“, bio je srpski glumac i jedan od najpoznatijih komičara na prostorima bivše Jugoslavije. 

Biografija

Čkalja je rođen 1. aprila 1924. Bio je četvrto dete u porodici. Živeo je u Kruševcu gde je završio gimnaziju i počeo da se bavi glumom. 

 

Na početku Drugog svetskog rata bio je član kulturno – umetničke ekipe NOVJ vojne jedinice. Nakon rata upisao je veterinu na Univerzitetu u Beiogradu, ali se pored toga idalje bavio glumom u KUD- u ,,Ivo Lola Ribar“. Studije na žalost nije završio zbog manjka finansijskih sredstava. Godine 1946, postaje član Dramskog studija Radio Beograda, gde stiče svoju popularnost učestvovanjem u emisiji „Veselo veče“. Od 1951. do 1977. godine bio je član Humorističkog pozorišta u Beogradu. Glumi i u prvoj seriji Televizije Beograd – „Servisna stanica“, od 1959. godine. U toj seriji se proslavio tumačeći lik kuvara Jordana. U pozorištu, između ostalog, igra u predstavi „Bog je umro uzalud“ i antologijskoj komediji Dragutina Dobričanina „Zajednički stan“. 1976. stiče status slobodnog umetnika. Sarađivao je sa mnogim kolegama, između ostalog i sa Mijom Aleksićem. Miljenik publike postao je zahvaljujući ulogama u filmovima i TV serijama. Najviše sipatija donele su mu uloge u seriji ,,Kamiondžije“, ,,Paja i Jare“, ,,Orlovi rano lete“, ,,Vruć vetar“ i mnoge druge. 

Kada je o njegovom nadimku reč, za to nije zaslužna njegova karijera. Svoj nadimak dobio je još u detinjstvu. Naime, kada je sa svojim prijateljima bio na pecanju tražio je da mu dodaju štap odnosno ,,čkalju“. Međutim umesto ,,čkalju“ Miodrag je izgovorio ,,čkalja“. Njegov drug Jeftić prvi je počeo da ga zove ovim nadimkom, kasnije se to proširilo i među drugom decom. Jeftić tada nije mogao ni da nasluti da će ovaj nadimak postati omiljen mnogim generacijama.

 

Crna lista

Mnogima je prva asocijacija na Čkalju humor, samo retki znaju da je imao ,,crnu listu“ na kojoj je bilo osam glumaca sa kojima nije želeo da sarađuje. Pre deceniju, o tome je govorio, sad već pokojni glumac, Božidar Bole Stošić. On je objasnio zbog čega nije igrao u „Boljem životu“:

 

– U „Boljem životu“ me nije bilo jer sam morao da imam direktne scene s Miodragom Petrovićem Čkaljom. On je imao kod sebe spisak od osam glumaca s kojima nije želeo da radi. Na njemu je bilo i moje ime. Nisam želeo da dođem na snimanje, a da me on izbaci. Znao sam da me to čeka.

 

Objasnio je i kako je došlo do njihovog sukoba:

 

 – Posvađali smo se na savetu Beogradskog dramskog pozorišta. On je meni bio vrlo drag, ali nesrećan čovek. Nije mogao da izađe na ulicu jer je bio vrlo popularan. Gledali su svi u njemu Čkalju s malih ekrana.

Na iznenađenje mnogih i pokojni Pavle Vuisić imao je zamerke na račun ponašanja svog kolege. Iako ih pamtimo kao ,, Paju i Jareta“, njihov odnos iza kamere nije bio idiličan kao onaj ispred nje. Pavle je jednom prilikom istakao kako Čkalja previše glumi i kako mu to strašno ide na živce. 

Prsten od pedeset dinara

Ljubavna priča Petrovića počinje 1948. Godine kada se venčao sa svojom suprugom Dragicom u tadašnjem domu kulture ,, Božidar Adžija“. Nekoliko godina kasnije dobili su sina kojeg su nazvali Čedomir. Dragica je svojevremeno medijima otkrila da su sve komšije volele Čkalju.

 

– Ponekad je utrčavao u najvećoj gužvi, ali s buketom u rukama. Posle tri meseca, Čkalja mi je doneo prsten. Kupio ga je za pedeset dinara kod „Gramaga“. Nažalost, u seljakanju iz stana u stan, izgubila sam tu najdragoceniju uspoemnu. U početku našeg braka stanovali smo u nameštenoj sobi u Nebojšinoj ulici. Od tada do danas selili smo se pet puta. Za svaki novi komšiluk Čkalja je predstavljao pravu atrakciju. U bilo koje vreme zvonili bi na vrata i tražili da ga vide, ili da im da autogram sa slikom – iskreno je u jednom intervju ispričala Dragica. Čkaljina velikaljubav je želela da se posveti porodici, te je po rođenju sina napustila posao i postala domaćica.

Nisu imali više dece, ali su dobili dve unuke –  Jovanu i Milenu. Jovana je krenula očevim i dedinim stopama, a Milena je po struci muzičar.

 

Poslednji dani

 Pred kraj života poznati Čkalja se žalio  kako ga muči samoća. Bio je napušten od kolega, a njegovi prijatelji jedan za drugim su umirali… Čkaljin osmeh počeo je polako da se gasi. PRe 2 decenije dobio je nagradu za životno delo “Car Konstantin”. Njegov govor i danas svi prepričavaju:

 

– Da sam u Americi i da sam primio ovako veliku nagradu, zahvalio bih se, prvo svojoj ženi, pa deci, pa tašti, zatim producentu i reditelju. Ali, pošto sam, srećom, u svojoj dragoj zemlji Srbiji, zahvaljujem se, prvo, svom šefu samoposluge što mi, ponekad, odvoji penzionersku kosku, pa komšinici u baraci koja mi ostavi mleko ispod tezge, pa mom poštaru koji mi uvek, na vreme sa zakašnjenjem, donese penziju. Da nije bilo njih, ne bih bio ovde – rekao je Čkalja te 2002. godine.

 

Uveliko je vladalo mišljenje da naš legendarni glumac živi u siromaštvu, ali on je to jedno m prilikom demantovao:

 

– Kao i svaki penzioner. Ne može drukčije, nemam nikakva druga primanja sem penzije. Izmišljaju svašta . Čkalja gladuje! Ne, gde to ima. Pa, ne gladuje ovaj moj komšija koji ima pet hiljada penziju. Mučimo se, dovijamo se…

 

Spomenici

U znak sečanja na legendarnog glumca, njegovi sugrađani su mu 2005. godine podigli spomenik u Balaševićevoj ulici u kojoj je nekada živeo. Takođe, od 2006. godine Ulica Milanka Kušića u Beogradu nosi naziv ,, Miodrag Petrović Čkalja“.

Autor: Minja Veličković

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *