Vikinzi su bili osvajači i doseljenici koji su došli iz Skandinavije i putovali čamcem sve do Severne Amerike na zapadu i Centralne Azije na istoku od oko 700. godine nove ere do 1100. godine.
Reč „Viking“ značila je „piratski napad“ na staroskandinavskom jeziku koji se govorio u Skandinaviji otprilike u istom periodu. A Vikinzi su svakako najpoznatiji po pljački.
Bitno je napomenuti da nisu svi Vikinzi bili pirati ili pljačkaši. Mnogi od njih su putovali u druge zemlje da bi se mirno naselili i obrađivali ili radili, dok su drugi putovali otvorenim morem da trguju robom da bi se vratili kući u Skandinaviju.
Odlazak iz Skandinavije pomenutih osvajača:
Pomenuti Nordijci, po čemu su bili i poznati, počeli su da vrše racije kao sredstvo za preživljavanje kako se njihovo stanovništvo širilo. Zemljišta sa kojih su dolazili bila su kamenita i peskovita i pružala su im malo dobrog poljoprivrednog zemljišta.
Svaku plodnu zemlju koja je mogla da se pronađe, ljubomorno su čuvali Jarlovi (vlasnici zemlje) i samoproglašeni kraljevi. Oni su, dakle, uzimali ono što im je trebalo od drugih, iz zemalja bogatijeg tla i manje ratobornih sklonosti.
Sada ćemo malo govoriti o „Dancima“ koji su otišli na Britanska ostrva:
Prvi napad Vikinga na Britanska ostrva dogodio se 787. godine. Ali tek 793. godine i njihovog napada na bogato i nezaštićeno manastirsko ostrvo Lindisfarn, njihova kampanja terora protiv Anglosaksonaca zaista je počela.
Ovaj napad, koji je iznenadio Anglosaksonce i izazvao drhtavicu straha i na Britanskim ostrvima i na evropskom kopnu, obično je tačka na kojoj istoričari datiraju početak Vikinškog doba. Napad je pokazao Vikinzima kakva ih blaga čekaju na stranim obalama i u narednim vekovima će stići i do Konstantinopolja u potrazi za bogatstvom, robovima i slavom.
Međutim, anglosaksonska kraljevstva u savremenoj Engleskoj su posebno teško stradala. Anglosaksonci su svoje teroriste zvali „Danci“, ali u stvarnosti Vikinzi koji su došli na britanska ostrva takođe su bili iz Norveške i Švedske.
Kao pagani, Vikinzi nisu mislili da ciljanje hrišćanskih mesta i manastira za njih nisu bili zlatni rudnici – i metaforički i bukvalno govoreći. Ne samo da su bili ispunjeni vrednim blagom, poput zlata i dragulja, i drugim stvarima vrednim krađe, poput odeće i stoke, već monasi nisu imali oružje kojim bi se branili.
Godine 865. Skandinavci su plovili preko Severnog mora sa drugačijim ciljem. Pošto je dobrog poljoprivrednog zemljišta sve ređe u njihovim sopstvenim zemljama, Vikinzi ovog puta nisu želeli da samo ukradu od Anglosaksonaca i pobegnu sa plenom, hteli su da osvoje zemlju i da ostanu na mestu.
Vikinzi su došli da nasele velike delove današnje Engleske, prvenstveno na severu i istoku, a neki su se naselili i u delovima Škotske, Irske i Velsa. U stvari, ovi osvajači su osnovali grad Dablin.
Tokom narednih 200 godina, kontrola Engleske je išla napred-nazad između Vikinga i Anglosaksonaca, sa 1066. godinom viđenom kao krajnjom tačkom Vikinškog doba. Ova godina je obeležila smrt Haralda Hardrade, viđenog kao poslednjeg velikog vikinškog kralja, u bici kod Stamford Bridža i normanskom osvajanju Engleske.
Kao što smo videli, Vikinzi su očigledno bili veoma dobri u raciji i invaziji, ali to su bile samo dve od njihovih mnogih veština. Bili su i vrsne zanatlije, ne samo kada je reč o gradnji čamaca. U stvari, da nije bilo njihovih talenata u ovoj oblasti, verovatno ne bi ni napravili neka od putovanja koja su ih dovela do mesta gde su izveli svoje zloglasne racije.
Napredna izrada čamaca Vikinga i veština kojom su koristili krajnji proizvod takođe su ih učinili veoma dobrim istraživačima. Najpoznatiji od istraživača Vikinga je nesumnjivo Leif Erikson, koji je pobedio Kristofera Kolumba do „Novog sveta“ za neverovatnih 500 godina.
Kao da sve to nije bilo dovoljno, ovi Skandinavci su takođe bili vešti u metalnoj obradi, rezbarenju drveta, pecanju i trgovini, razmenjujući robu za sve, od srebra i začina do vina i grnčarije. I bili su snalažljivi pekari. Napravili su veliki izbor hleba, uključujući i pecivo od kiselog testa
Autor: Katarina Tomić