Rođen je 18.avgusta 1994. Godine u Vojniću, koji se nalazi u Republici Hrvatskoj. Završio je Fakultet političkih nauka Univerziteta u Beogradu i diplomirani je politikolog za međunarodne poslove. Danas radi marketinške kampanje i savetuje kompanije iz oblasti marketinga i odnosa sa javnošću, a kao politički analitičar komentariše i analizira politička dešavanja za najveće medije u Srbiji i regionu.
Na pitanje dokle se stiglo sa Evropskom unijom, obzirom da su otvorena nekoliko klastera? Koliko smo pomenutih poglavlja otvorili, a koliko sa druge strane zatvorili, naš sagovornik je odgovorio sledeće : ”Sa Evropskom unijom zaista dugo traje proces evropskih integracija, zvanično od 2000. godine, kada se naša zemlja opredelila za put ka Evropskoj uniji, međutim svašta se dešavalo, bilo je raznih političkih događaja zbog kojih je taj put ovako spor, zbog čega je nekoliko puta bio i zaustavljen. Tako da smo mi zaista tek posle 2012. godine uspeli i da započnemo pregovore sa Evropskom unijom, da dobijemo uopšte status kandidata, a tek smo poslednjih par godina i počeli da otvaramo ta poglavlja, na žalost, to ide jako sporo. U međuvremenu je promenjena i metodologija Evropske unije, tako da nisu više poglavlja u pitanju, nego klasteri. U proteklih mesec dana imali smo prilike da vidimo poglavlja vezana za zaštitu životne sredine, vezano za vladavinu prava, ali na žalost mislim da taj potez članstva ka Evropskoj uniji ide dosta sporo i da nećemo dugo vremena postati punopravna članica”.
Kroz dalji razgovor smo govorili o tome zašto smo se pridružili sankcijama Belorusije? Da li Srbija moze vojno biti neutralna, s obzirom da smo to u ustavu predvideli, a da to nijedna od vecih svetskih sila nije potvrdila? – ”Srbija iako je u nezgodnoj poziciji u smislu da je politika Srbije da održava dobre odnose sa svim velikim silama, to je vrlo teško u ovom trenutku, u ovom vremenu, s obzirom na to da su upravo ti naši partneri na globalnom nivou međusobno sukobljeni, pre svega nalik na Istok- Zapad vidimo da pogotovo sada zaoštravaju odnosi između SAD-a i Evropske unije sa jedne strane i Ruske Federacije sa druge strane, tu su neke druge države, koje su na neki način kolateralna šteta i deo političkih igara između ostalog, svakako i Belorusija, koja predstavlja državu, gde zaista njen predsednik krši određena demokratska načela u toj zemlji. Srbija kao zemlja kandidat za člana Evropske unije i kao zemlja koja gleda da bude strateški orijentisana ka Zapadu, i koja je podržala upravo takve metode Zapada ka Belorusiji. Mnogi su to protumačili kao lošu odluku, obzirom da je predsednik Vukašenko podržavao Srbiju za vreme Nato bombardovanja 1999 godine, moramo biti svesni da gledamo svoje interese i da naravno u skladu sa tim i donosimo odluke. Što se tiče vojne neutralnosi, mi imamo deklaraciju, gde smo se opredelili da ne budemo član nijednog vojnog bloka . Međutim, problem je što tu našu vojnu neutralnost ne priznaje niko , u suštini mi nismo vojno neutralni, mi smo pre svega nesvrstani, u smislu nismo član nijednog vojnog saveza, ali da bi bili neutralni morate da dobijete priznanje svih vojnih država i da to bude priznato od strane međunarodnog dela , pre svega Ujedinjenih nacija. Imamo vojne vežbe i sa članicama Nato saveza i sa Ruskom Federacijom, ali u nekon narednom periodu pitanje je da li takav status može da se održi.“
Kakav će uticaj imati odlazak nemačke kancelarnke Angele Merkel na srpsku vlast, obzirom da je ona bila u prijateljskim odnosima sa Srbijom? Da li će se odnosi Srbije i Nemačke promeniti , njenim odlaskom i dolaskom novog kancelara? Da li to može uticati na promenu sistema? „Svakako da će biti određenih promena, promene pristupa same Nemačke države prema Srbiji i prema vlastima u Beogradu. S obzirom da je veoma tačno to da je Angela Merkel bila pokrovitelj vlasti Aleksandra Vučića i SNS-a, da je ona i uticala da se vlast promeni 2012. godine, odnosno da tada SNS, kao vodeća stranka opozicije na neki način dođe na vlast, i da preuzme vlast koju je do tada želela Demokratska stranka. Naravno da tu ima i nekih interesnih veza između tada kancelarke Angele Merkel i SNS- a, s obzirom da je stranka Angele Merkl deo Evropske narodne partije, čiji je deo i Srpska napredna stranka . One su kao stranke istog ideološkog pravca sarađivale svih ovih proteklih godina. Međutim dolaskom nove vlasti u Nemačkoj, koja će predstavljati neke druge političke stranke, pre svega Socijaldemokratske stranke i Zelenih , koji kroz istoriju nisu imali baš poziciju i odnos prema Srbiji. Tako će se promeniti politika prema vlasti, s obzirom da neće toliko bezuvetno podržavati sve što radi vlada Srbije predvođena SNS-om i sam Aleksandar Vučić. Videli smo i do nedavno da su novi funkcioneri stranke Zelenih imali negativan odnos prema vlastima, čak su otvoreno podržavali opozicione stranke u Srbiji, oni to neće raditi sa pozicije vlasti, ali svakako će Nemačka gledati da ostvari neutralniji odnos u smislu unutrašnjo-političke scene u Srbiji. Naravno da će se to preslikati na odnos sa dve zemlje, ali Nemačka kao ozbiljna država neće u potpunosti promeniti svoju spoljnu politiku prema Balkanu i prema Srbiji, s obzirom da oni imaju svoje interese , koje ispunjavaju bez obzira ko u tom trenutku bio na vlasti u Berlinu. „
Na koji način Rusija ostvaruje uticaj u Srbiji,a na koji način Evropska Unija to radi?
”Rusija pre svega ostvaruje uticaj u Srbiji kroz vlastinštvo nad energetskim kompanijama , kroz kontrolu samog energetskog sistema Srbije kupovinom većinskog paketa NIS-a, iz 2008. godine, Rusija drži monopol nad energetskim sistemom Srbije. Srbija je potpuno zavisna od uvoza energenata iz Ruske Federacije na taj način, te Rusija u toj strateškoj oblasti može da utiče i na odluke Srbije na nekim drugim poljima. Takođe je Rusija na neki način saveznik Srbije u zaštiti interesa Srbije na Kosovu i Metohiji , naravno da to Rusija radi i delom zbog svojih interesa , s obzirom da velika populacija građana Republike Srbije ima emotivan, pozitivan stav prema Rusiji, da mnogi Srbi vole Rusiju i na taj način Rusiji je mnogo lakše da dobije svoje interese, s obzirom da i mnoge političke stranke i mnogi glasači u Srbiji upravo podržavaju strateški savez same Rusije i Srbije. Sa druge strane Evropska unija pre svega kroz ekonomiju ostvaruje interese u Srbiji. Ona je najveći investitor, najveći ulagač, milijarde eura su uložene u Srbiju proteklih godina, većina fabrika gde rade građani Republike Srbije su upravo iz tih zemalja, 70% izvoza i uvoza Srbije je zasnovano na odnosima sa državama Evropske unije, tako da je ona pre svega glavni ekonomski parner Republike Srbije, a samim tim i politički, zbog toga su trenutno trenutno odnosi Srbije i Evropske unije na najvišem mogućem nivou i Srbiji je zato i važno da sa Evropskom unijom ima najbolje moguće odnose , jer je naravno ekonomija u svemu tome najbitnija. „
Dokle se može balansirati između Istoka i Zapada? Obzirom da će Evropa u nekom trenutku reći da se moramo okrenuti Zapadu ili Istoku? „Država Srbija za sada uspeva da očuva taj neutralni kurs i da razvija dobre političke i ekonomske odnose sa svim velikim silama, u jednako velikom obimu poslednjih par godina uspevamo da dovodimo pre svega investitore iz Evropske unije, ali pre svega iz Kine, dakle država Srbija je država koja je privukla najviše kineskih inevestitora u ovom delu Evrope, s druge strane popravili smo odnose sa Sjedinjenim američkim državama. Nisu ti odnosi onoliko opterećeni lošim stvarima iz prošlosti, uspevamo da očuvamo te strateške odnose i sa Rusijom i političke. Kao što sam rekao Rusija podržava Srbiju u održavanju Kosova i Metohije u svom sastavu, ali i ekonomski a energetskom planu i da pritom nismo imali posledice ni po jednom međunarodnom nivou zbog takvih odnosa, to je sada uspeh spoljne politike. Dali će to uspeti da traje? To je jako teško, verovatno će biti sve većih uticaja spoljne politike sa Zapada da mi oslabimo te odnose i sa Kinom i sa Rusijom, ako želimo da napredujemo na evropskom putu, ali ja mislim da je generalno strategija Srbije da mi budemo na tom nivou, kao što je bilo definisano pre nekoliko godina, da mi imamo četiri stuba spoljne politike, a da to budu Vašington, Brisel, Moskva i Peking i mislim da će Srbija ostati u tom položaju da bude kandidat za članstvo u Evropsku uniju, ali da sa druge strane ne odustane od strateških partnera Rusije i Kine. Mi se možda ugledamo na Tursku da budemo u toj nekoj poziciji, jeste da smo manja zemlja, ali za sada uspevamo da izvučemo neku konkretnu korist za našu zemlju.“
Na pitanje kakav je uticaj Kine kao rastuće svetske sile u svemu tome? Obzirom da su preselili njihove zelene fabrike, kao i mnoge druge. Fabrike LingLonga i ostale, koje su tamo zabranjene zbog ekoloških faktora i zabrana u Kini, naš sagovornik odgovara sledeće: ”Mi smo uspeli da sa Kinom razvijemo strateške odnose, imamo ugovor sa njima, dakle da smo podigli odnose na veoma visok nivo, otvorili smo vrata njihovih investicija. Neke su bile jako potrebne, kao na primer kupovina Železare, u smislu da je ona bila jedna od najvećih izvoznika u Srbiji, da je u tom trenutku pretilo da se cela fabrika zatvori, kada su je Amerikanci napustili, da se dovelo u opasnost 5000 radnih mesta i u slučaju zatvaranja bukvalno celo Smederevo bi propalo, jer od 5000 radnih mesta , dakle to je 5000 porodica, vi kada to pomnožite, to je 20 000 ljudi i država Srbija je u poslednjem trenutku našla kineskog investitora, koji je zaista uspeo u tom nekom poslednjem trenutku da je podigne iz potpune propasti. To je vezano za pozitivne strane investicija, međutim negativne strane, delom u Železaru, ali najviše u Zrenjaninu i kupovine rudnika u Boru jeste ta neka ekološka strana. Ne poštuju te ekološke strane, imali smo istraživanja gde se pokazalo da te fabrike zagađuju životnu sredinu, da negativno utiču na ekologiju, da su se građani iz tih područja pobunili sa pravom, jer su se pobunili za svoju egzistenciju, da bi te investicije uništili njihovo zdravlje i zdravlje njihovih porodica. Sa te strane je ipak bolje da dođu investitori kod nas, jer smo mi ipak siromašna zemlja , gde nam je svaka fabrika važna, svako radno mesto, ali se onda postavlja pitanje da li trebamo da trpimo investicije koje nam donose i negativne strane, kao ove kineske? Naravno, i treća strana je da Evropska unija insistira na zaštiti životne sredine, mi ćemo uzeti u obzir taj put i ugroziti ga ako budemo dopustili da se takve fabrike otvaraju. Nije čak ni najvažnije šta će reći Evropska unija, nego šta će reći naši građani, s obzirom da neće biti najboljih posledica, ukoliko te fabrike budu zagađivale našu zemlju.”
Obzirom da ima dosta političkih analitiačara u Srbiji, koje od njih najviše cenite? ”Moje je neko lično mišljenje da je u velikom broju medija prisutno mnogo pojedinaca, koji nažalost mislim da nemaju određenog znanja na visokom nivou, da bi mogli da se bave ozbijnim poslom kao kakav jeste politička analitika, analitika generalno. Mislim da se u poslednje vreme dosta taj nivo srozao, tih nekih stručnjaka ili prozvanih stručnjaka, koji se pojavljuju u našoj javnosti, koji ne analiziraju na profesionalan način politička dešavanja u našoj zemlji i dešvanja oko nas. Ja pre svega cenim ljude koji su se ostvarili u svom poslu, koji imaju konkretno neke rezultate, koji su se godinama bavili naučnim istraživanjem određenih polja delovanja, to su pre svega neki univerzitetski profesori, to su neke naše bivše diplomate, naravno iskusni novinari. Ali nažalost mislim da se nije na vreme napravila ta neka nova generacija , koja bi uspela da zameni te neke pređašnje kadrove. ”
Autor: Katarina Tomić
