Borislav Pekić rođen je 4. februara 1930. godine u Podgorici, a umro je 2. jula 1992. u Londonu. Bio je jedan od najznačajnijih pisaca srpske književnosti XX veka. Završio je eksperimentalnu psihologiju na Filozovskom fakultetu u Beogradu. Radio je i kao filmski scenarista. Jedno od dela po kojim ćemo pamtiti Borislava Pekića, definitivno je roman Besnilo.
Roman Besnilo objavljen je 1983. godine. Možemo primetiti da se ovaj roman dosta razlikuje od njegovih prethodnih romana kako po radnji tako i po stilu. Možda možemo prepisati njegovoj autorskoj zrelosti tu razliku, jer ovaj roman nastaje desetak godina pre njegove smrti, a možda po okruženju u kome je živeo. Razlika je i u tome što on po prvi put žanrovski određuje svoje delo i možemo ga svrstati u kriminalistički roman. Ovaj roman, kao što mu i sam naslov kaže, govori o epidemiji besnila. Radnja romana je smeštena u 1981. godinu, na aerodromu u Londonu. Kada kažemo Besnilo, ne mislimo na klasično besnilo protiv kog je Paster izmislio vakcinu, već se misli na neko novo, mutirano besnilo protiv koga nema leka. Zaraza se proširila na sve ljude koji su na aerodromu i ubrzo aerodrom postaje crvena zona, a interesantno je to da nije određen glavni lik već su svi u romanu podjednako glavni, ali kada bi baš morali da ih odredimo, onda bi to bili lekari. Zanimljivo je to što ova zaraza ne pravi razliku između ljudi, s tim da su u romanu ljudi različitih nacionalnosti, različitog staleža i različitih godina, jedina podela je na zaražene i zdrave – Besnilo je ukinulo nejednakosti kod ljudi. Pisac kroz roman provlači, takođe, i aktuelne političke teme tog doba. Kriminalistički zaplet možemo prepoznati već kada, Pekić, govori o Jevrejima i o virusu kao mitskom zlu.
Pekićev roman Besnilo je spoj žanrovske i klasnične književnosti, ima dosta dubljih značenja i vredan je svakog pomena. U romanu imamo jedan specifičan postupak koje se naziva roman u romanu. Da, dobro ste pročitali, imamo pisca koji je fikcija pisca koji je napisao ovaj roman. Kao da vam je poznata fabula radnje zar ne? Možda je proživljavamo, samo što je mesto radnje, nažalost, ceo svet.
Autor: Anđela Petrić