Međunarodni dan borbe protiv zlostavljanje nad ženama

Društvo

Prava žena u Srbiji svake godine nastavlja da bude potisnuta tema, o kojoj se malo govori. Ležeran stav građana na ovu temu, ne donosi neke rezultate.Ono sto je u poslednjim godinama, viralna tema jeste zlostavljanje žena. Danas, 25. novembra, tradicionalno se obeležava Međunarodni dan borbe  protiv zlostavljanje nad ženama. 

Ženske grupe širom zemlje organizovale su javna okupljanja, marševe i komemoracije. Inicirana je podrška za obrazovne programe kojima bi se stalo na kraj nasilju nad ženama. Jedan od tih pokreta je organizacija ,,Nisam tražila.”

Organizacija ,,Nisam tražila“

Mnoge organizacije su posvetile svoj rad ovoj temi, a jedna od današnjih pokretačkih grupa jeste ,,Nisam tražila”, čiji su tvorci četiri mlade studentkinje, koje su za cilj imale, da pruže mogućnost svakoj ženi, koja je bila žrtva zlostavljanja, da se obrati i ispriča svoju priču, što bi razvilo prevenciju nasilju i zlostavljanju nad ženama. Danas postoji mali broj ljudi, koji se posvećuje ovim temama, a sve su izražajnije grupe nesvesnih ljudi, koji ne žele da primete stanje u kakvom se nalaze žene. Zašto je to tako? Postavlja se pitanje da li zene smeju da setaju ulicama u kratkim odevnim kombinacijama?

Borba protiv silovatelja

Većina ljudi se slaže da je silovanje jedno od najtraumatičnijih iskustava. Međutim, po poslednjim istraživanjima, u Srbiji se silovanje udvostručilo u proteklih deset godina. Nešto što je zastrašujuće jeste da su u današnjici žrtve silovanja mala deca.
Najpoznatije i bez sumnje najznačajnije, po zaprećenoj kazni najteže krvično delo iz sfere seksualnih delikata, jeste silovanje. Krivično delo silovanja svrstano je u krivična dela protiv polne slobode- predviđena u glavi posebnog dela Krivičnog Zakonika Republike Srbije.

Zajedničko svim primerima seksualnog nasilja je što počinitelji polaze iz toga da „imaju moć i kontrolu nad žrtvom , kaže za BBC  Josipa Tukara Komljenović iz hrvatske nevladine organizacije ,,Ženska soba.”

,,Najčešće su to nama poznate osobe u koje imamo poverenje, da li je to na otac, partner, šef ili porodični prijatelj“.,,Odatle polazi strah žrtve da govori o tome“- kaže sociološkinja.  

Ono što je takodje pitanje, jeste to da kako se navodi silovatelji dobijaju najstroziju kaznu, ali da li je to dovoljno, obzirom kroz šta prolaze zrtve silovatelja, nakon silovanja?

Smatra se da je jedan od najvažnijih faktora u oporavku žene koja je preživela silovanje ili bilo kakvo zlostavljanje, reakcija ljudi koji je okružuju u vreme otkrivanja onoga što joj se desilo. Oporavak i emocionalno ozdravljenje ne odgovaraju uvek stepenu traume. Oporavak je pre određen onim što se dešava žrtvi silovanja u periodu posle zločina, zaključuju sociološkinje. 

Prema poslednjim poznatim podacima, u Srbiji su tokom 2020. godine najmanje 22 žene preminule nasilnom smrću koju je izazvao partner ili drugi član porodice, a u još pet slučajeva postoji sumnja da se radi o femicidu, to jest rodno zasnovanom ubistvu ili ubistvu žene samo iz razloga što je žena.

 Šta je prvi korak dalje?

Mnoga prava su oduzeta ženama, ali polako društvo postaje racionalnije, i sagledava činjenice drugačijim očima. Ženski pol ne bi trebalo da košta. Ukoliko žena bude silovana ili na bilo koji način zlostavljana od strane muškaraca, prvi korak dalje bi bila da se muškarac prijavi, a žena obavi razgovor sa stručnim licem. 

Autor: Marija Božić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *