NA DANAŠNJI DAN POGINUO JE RADNIČKI VITEZ, ZAŠTITNIK NEMOĆNIH – DIMITRIJE TUCOVIĆ

Društvo

Dimitrije Mita Tucović, rođen je 13. maja 1881. godine u selu Gostilje, nadomak, Zlatibora.

Otac mu je bio sveštenik Jevrem, a majka popadija Jefimija. Rođen je u kući koja je izgrađena 1855, a koja je danas spomenik kulture od izuzetnog memorijalnog značaja i muzej. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Užicu. Dimitrije je bio vrlo inteligentan još kao dečak, imao je veliki smisao za organizaciju i planiranje što je kasnije u svom, ne tako dugom životu, i dokazao. Posebnu ljubav u školskim danima gaji prema knjigama i čitanju, a u petom razredu objavljuje sjoj prvi prevod sa Francuskog jezika. Dimitrije nije mogao da ispuni želju i očekivanja svoga oca da ga nasledi i postane sveštenik jer je sledio sopstvene želje. 

Bio je vođa đačke literarne družine „Napredak“ koja je osnovana uz pomoć Dragiše Lapčevića. 1906. godine, Dimitrije, završava Pravni fakultet u Beogradu, gde se odmah pridružuje grupi socijalista, a prijateljstvo i kontakt sa Radovanom Dragovićem učinilo je da Dimitrije postane izuzetan poznavalac socijalističke teorije. Propagiranjem socijalizma postaje sekretar kluba Visokoškolaca socijalista. Bio je jedan od organizatora čuvenih Martovskih demonstracija 1903. godine, nakon kojih odlazi u emigraciju. U Užice se vraća nakon ubistva kralja Aleksandra, kog nije naročito voleo. Tucović je u Užicu postavio temelj radničke čitaonice. Izabran je za sekretara u partijskoj upravi Srpske socijaldemokratske stranke. Svim svojim bićem borio se da ne dođe do rata ili bilo kakvog sukoba uopšte, ali kada je rat postao deo Tucovićeve stvarnosti, on svoj patriotizam dokazuje učestvovanjem u oba balkanska i I svetskom ratu. U toku Kolubarske bitke, nalazio se u prvim redovima fronta sa svojim seljacima i radnicima za čija prava se do smrti borio.

Dimitrije Tucović, rezervni pešadijski poručnik, poginuo je na današnji dan, 20. novembra 1914, sa samo 33 godine. Ispod jednog hrasta iskopana je raka gde je položeno njegovo telo bez sanduka, a na drvetu su vojnici bajonetima uklesali reči – „OVDE LEŽI RADNIČKI VITEZ“

 

Autor: Anđela Petrić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *