30 godina od smrti Tome Zdravkovića

Društvo

Na današnji dan pre tačno 30 godina, napustio nas je jedan pre svega veliki čovek, umetnik, jugoslovenski boem Toma Zdravković.

Toma Zdravković je rođen 20. novembra 1938. godine u selu Pečenjevce, u okolini Leskovca. Imao je još tri brata: Aleksandra, Ivana i Novicu, koji je zahvaljući svom bratu Tomi, uspeo da se pokaže publici svojim talentom za pevanje i kao brat bio pevač.

Kao tinejdžer, Toma napušta svoje rodno Pečenjevce i odlazi u Leskovac u potrazi za poslom. U Leskovcu nalazi posao konobara, i pritom glumi i peva u obližnjem pozorištu. Jedne večeri u kafani upoznaje Silvanu Barjaktarević Armenulić koja mu nudi da krene da peva sa njom, za širu publiku, na šta Toma i pristaje. Ubrzo nakon ovoga, Toma postaje jedan od najtraženijih pevača na jugoslovenskoj sceni.

Kako navode ljudi bliski Tomi, to je bio čovek koji je jedan dan bio najbogatiji čovek u Jugoslaviji, a već sutradan da nema za hleb i mleko. Bio je podložan kocki i alkoholu, što je itekako imalo uticaja na njegov život i rad uopšte. Iako mu je u međuvremenu dijagnostikovan dobio rak prostate, Toma je pio do poslednjeg dana.

O Tominoj dobroti i čoveku velikog srca govori  anegdota o ženi sa ružama, koju je preneo harmonikaš Zlatko Krstić. Naime, Toma je po zavšenom koncertu krenuo kući i naišao na ženu koja je to veče prodavala ruže u lokalu. Toma je upitao kako je prošla za to veče, ali ona nije bila zadovoljna. Ako ništa, bila joj je čast što ga je makar slušala. Toma je iz džepa izvukao novac i stavio ženi u kecelju. Kada je naišao taxi, Toma je upitao harmonikaša da mu da nešto novca, jer nije imao ni za prevoz. On je zapravo ceo svoj honorar od čak 700 maraka dao toj ženi.

Takođe, Toma je pisao pesme i za svoje kolege. Za Silvanu Armenulić je napisao: „ Noćas mi srce pati“, „ Šta če mi život“, „Kišo, kišo tiho padaj“, zatim Mehu Puzić: „ O majko, majko“, Vasiliji Radojčić: „ Zorane, Zorane“ i tako dalje.

Često je za sebe pričao da je nesrećan i da ima veliki bol u duši. To je ono, što ga je zapravo i dovelo do tolike slave. Svaka njegova pesma je bila plod njegove tuge. U njima se uglavnom govori o neuzvraćenim ljubavima i patnjama. Jedna od tih ljubavi je i Silvana Armenulić.

Što se tiče konkretno ljubavnog života, Toma se ženio 4 puta i iz tih brakova ima ćerku Žaklinu i sina Aleksandra.

Iza sebe je ostavio mnoštvo pesama koje su hitovi i dan danas: „ Tužno leto“, „ Dotak’o sam dno života“, „ Za Ljiljanu“, „ Kiša je padala“, „ Kafana je moja sudbina“, „ Ostao sam sam“, „ O ciganko moja“, „ Danka“, „ Dal je moguće“ i mnoge druge.

Preminuo je 30. septembra 1991. godine u Beogradu nakon teške borbe sa rakom prostate. Sahranjen je na Centralnom groblju u Beogradu.

U znak sećanja na Tomu Zdravković, ove godine je snimljen film „ Toma“. Film se uveliko emituje u bisokopima širom Srbije i stvarno je vredan gledanja. Baziran je na životu Tome Zdravkovića, od samog početka pa do tužnog kraja. Film je poneo i pohvale i kritike, ali je trenutno od najtraženijih u biskopima. Mesta se rezervišu i po nekoliko dana unapred. Ima i smeha, ali nažalost i suza, jer život ovakvog umetnika nimalo nije bio lak… i tužno je što uprkos tako velikoj slavi, Toma nije bio istinski srećan.

„Srećni ljudi ne pišu pesme“.

Autor: Milena Vlajić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *