Dan proboja Solunskog fronta je „dan koji svakako treba obeležavati“

Društvo

Dan proboja Solunskog fronta je „dan koji svakako treba obeležavati“

 

Petnaestog septembra 1918. godine probijen je čuveni Solunski front, što se ispostavilo kao odlučujuće za slom Centralnih sila u Prvom svetskom ratu.

Dan proboja Solunskog fronta, posluzio je vlastima Srbije kao povod da se 15. septembar proglasi Danom srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, koji se u Srbiji i Republici Srpskoj obeležava od prošle godine.

“Nema dileme da je proboj Solunskog fronta naznačio i ubrzao okončanje Prvog svetskog rata na čitavom evropskom kontinentu. Mi smo toga svesni, ali van granica naše zemlje i van granica područja gde se govori srpskim jezikom, to nije vrendovano na pravi način zbog jezičke barijere”, rekao je istoričar Dejan Ristić, gostujući u Jutarnjem programu RTS-a, osvrnuvši se i na to koliko ostale evropske zemlje poklanjaju pažnju svemu tome.

Dužina Solunskog fronta je bila nekoliko stotina kilometara i prostirao se preko Albanije prostirao sve do jadranskog mora na zapadu, srpska vojska je prebačena na proleće 1916. godine odmah posle oporavka na Krfu.

Za komandanta Solunskog fronta izabran je francuski general Franše d’Epere. U junu 1918. održao je savetovanje sa srpskim generalima i regentom Aleksandrom.  Tada je doneta odluka da se konačno krene u proboj.

Srpska vojska bila je podeljena u dve armije, prvom je komandovao Petar Bojović i drugu na čijem je čelu bio Stepa Stepanović, dok je komandant štaba bio vojvoda Živojin Mišić. To je ukupno činilo šest divizija sa 140.0000 vojnika, među kojima je bilo i oko 25.000 dobrovoljaca.

„To su seljaci skoro svi, to su Srbi, tvrdi na muci, trezveni, skromni, to su ljudi slobodni, nesalomivi, gordi na sebe i gospodari svojih njiva. Ali, došao je rat. I eto kako su se za slobodu zemlje ti seljaci bez napora pretvorili u vojnike, najhrabrije, najistrajnije, najbolje od svih. To su te sjajne trupe, zbog kojih sam gord što sam ih ja vodio, rame uz rame sa vojnicima Francuske, u pobedonosnu slobodu njihove otadžbine…” to su bile reči francuski generala Franše d’Eperea.

Kako je za RTS izjavio istoričar Momčilo Pavlović, 15. septembar – Dan proboja Solunskog fronta – jeste dan koji svakako treba obeležavati.

Pavlović je, govoreći o Solunskom frontu, ukazao da se tu ne radi o jednoj diviziji, radi se o 177.000 vojnika, desetinama divizija, tri srpske armije. Druga armija, koja je probila front, imala je tri divizije

 

Autor: Anđela Golijanin

 

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *