Šerijat je božanski zakon islama. U pravnom smislu predstavlja skup svih propisa iz verskog i svetovnog prava na osnovu kojih su uređeni odnosi u islamskoj zajednici. Muslimani veruju da prorok Muhamed nije pravio razliku između verskog i svetovnog prava. U današnje vreme, strana na koju će šerijat prevagnuti zavisi od stepena sekularizacije u svakoj od zemalja gde je islam službena religija. Šerijat se odnosi na svaku dimenziju života, uključujući porodične odnose, zakon o nasleđivanju, pročišćenje od zagađenosti i molitve.
Šerijatsko pravo se zasniva na islamskoj religiji i Kuranu kao osnovnom izvoru prava, koji pored prava obuhvata i osnovne principe vere i morala.
Ovo pravo je jedan od pet osnovnih pravnih sistema. Pošto se smatra objavljenom Alahovom voljom, muslimani ga doživljavaju kao zaokruženi pravni sistem, savršen i nepromenljiv. U njemu je jasno određeno šta je dozvoljeno i to je halal i šta je zabranjeno, haram.
Pored Kurana, drugi izvor muslimanskog prava je suna, skup hadisa koji predstavljaju svako zapisano svedočanstvo o nekom događaju iz Muhamedovog života. Međutim, ni Kuran ni suna nisu izvori koje u sudskom postupku primenjuju sudije. Razlog tome je što se ti izvori stvaraju pomoću fikha – pravne nauke čiji je zadatak njihovo tumačenje, a kako se sama religija podelila na različite pravce tako su i interpretacije neusaglašene pa je i poimanje šerijatskog prava različito.
Prema šerijatu, zločini se dele u tri kategorije, najmanje teški (tazir) za koje o kazni odlučuje Sud, oni za koje se počinitelji kažnjavaju istim onim što su učinili žrtvi i najteži prekršaji (hudud) koji se smatraju zločinima protiv Boga. U najteže prekršaje spadaju preljuba, lažna optužba za nezakonit odnos, konzumiranje alkohola, krađa i pljačka. Počinitelji se kažnjavaju bičevanjem, kamenovanjem, proterivanjem, amputiranjem dela tela ili pogubljenjem.
U današnje vreme, većina zemalja su odlučile da usvoje nekoliko aspekata šerijatskog prava u kombinaciji sa evropskim pravnim sistemom, dok ga druge poput Avganistana, Irana i Saudijske Arabije mnogo radikalnije slede.
Autor: Lidija Knežević