Kako su Norvežani vaspitali svoju decu

Društvo

Norveška je 2017. proglašena za najbolju državu u kojoj deca mogu da žive, od strane najveće međunarodne organizacije u Velikoj Britaniji „Spasimo decu“. Norveški nacionalni dan je takođe posvećen mališanima. Za razliku od ostalih država, proslavljaju ga tako što umesto vojne parade gradskim ulicama usklikuju deca. 

Prosečno dete u Norveškoj u prvih nekoliko godina života dobije oko 600 igračaka. Proslavljaju dva rođendana, jedan za porodicu i jedan za prijatelje. Do osamnaeste godine, od države, mesečno dobijaju 100€, a ako imaju samohrane roditelje ta suma se udvostručava! Za svu decu cena vrtića je subvencionisana, a u slučaju da se razbole, oba roditelja imaju pravo da odu sa posla i ne dolaze dok im dete ne ozdravi (naravno, ta pauza je plaćena).  

Nije iznenađujuće to što je zdravstvo za maloletne građane potpuno besplatno. Uprkos tome, deci je retko potreban lekar zato što su roditelji veoma fokusirani na zdravlje svog deteta. U ranom detinjstvu deca provode većinu svog vremena u prirodi i parkovima. Bebe čak i ostavljaju da spavaju napolju u kolicima! Uobičajeni deo jutarnje rutine je uzimanje vitamina i suplemenata pre doručka (posebno je važan vitamin D, zato što ga zbog hladnog vremena ne mogu dobiti prirodnim putem). 

Iako ovo zvuči kao veoma liberalno mesto za vaspitavanje dece, iznenadiće vas koliko striktnih pravila roditelji moraju da prate. Na primer, deca moraju da odu na spavanje rano – do 19h. Mnogo pažnje pridaju i dojenju, tako da ukoliko se odlučite na korišćenje formule ili drugih alternativnih opcija, budite sigurni da ćete dobiti mnogo osuđivačkih pogleda. To važi i za kupovinu polovnih krevetaca, igračaka, odeće, školskog pribora i drugih potrebština ili privilegija. Teranje deteta da se vozi autobusom je gotovo neprihvatljivo, kao i vikanje i kažnjavanje.  Roditelji im retko kada kažu „Ne!“, već umesto toga pronalaze druge metode koje bi ih uputile na pravi put, bez zabrane. Cilj ovog metoda jeste da nivo frustriranosti kod deteta svedu na minimum. 

Možda mislite da je zbog ovakvih pedagoških metoda, visokih plata i obezbeđenosti ovo idealna država za život. Ipak, to nije slučaj za sve. Gotovo svi stariji građani žive u domovima gde ih porodice obilaze najčešće jednom godišnje, uoči Božića. Tako da prosečni Norvežanin početak svog života provede potpuno bezbrižno, u izobilju, ali kraj uglavnom dočeka sam.    

Sada kada znate više o norveškom vaspitanju, da li bi ste se složili sa tim da je to najbolje mesto u kom dete može da odrasta, ili mislite da su ove metode preterane i suvišne? 

Autor: Olivera Sekulić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *