Kako je osnovan NATO?

Politika

Organizacija NATO-a poznata kao Severnoatlanski savez predstavlja međuvladin vojni savez koji obuhvata 30 severnoameričkih i evropskih zemalja. Zasnovan je na Severnoatlanskom sporazumu koji je potpisan 4. aprila 1949. godine.
Organizacija je napravljena zbog kolektivne odbrane, pri čemu svi članovi organizacije pristaju na međusobnu odbranu od spoljnih sila.
Sedište NATO-a se nalazi u Harenu u Briselu, dok se Vrhovno zapovedništvo Savezničkih snaga nalazi u Monsu u Briselu.

Na samom početku, organizacija je brojala 12 članica, međutim, taj broj se vremenom povećao na 30. NATO trenutno priznaje Bosnu i Hercegovinu, Gruziju i Ukrajinu kao moguće članove dok je Severna Makedonija od 27. marta 2020. godine priznata kao poslednja članica.
Pored članica organizacije u radu učestvuje 21 zemlja članica Partnerstva za mir, sa još 15 zemalja uključenih u instirucionalni sistem dijaloga.

Zanimljiva činjenica je da troškovi za odbranu članica iznose 70% svetskih troškova.

NATO nije vodio vojne operacije tokom Hladnog rata, ali nakon završetka prve operacije „Anchor Guard“ 1990. i „Ace Guard“ 1991. godine bile su podstaknute Iračkom invazijon na Kuvajt.

Intervencije u Jugoslaviji

Savet bezbednosti OUN je 23. septembra 1998. godine usvojio rezoluciju 1199 kojom je zahtevao okončanje neprijazeljstva izmedju jugoslovenske i albanske strane na Kosovu i Metohiji. Ričard Holbruk je vodio pregovore za Balkan koji su propali 23. marta 1999. godine i on je to pitanje predao NATO-u koji je započeo bombardovanje 24. marta 1999. godine u trajanjh od 78 dana.
Operacija Saveznička sila bila je usmerena na vojne kapacitete tadašnje Savezne Republike Jugoslavije. Tokom krize, NATO je rasporedio jednu od svojih međunarodnih snaga za reakciju, Mobilne snage Savezničke komandne Evrope, u Albaniju albanske snage kako bi isporučile humanitarnu pomoć izbeglicama sa Kosmeta.

Iako je kampanja kritikovana zbog brojnih civilnih žrtava bombardovanja, Milošević je konačno prihvatio uslove međunarodnog mirovnog plana 3. juna 1999. godine, čime je rat na Kosmetu završen. Oko milion izbeglica je napustilo Kosmet, a deo mandata KFOR-a bio je zaštita humanitarne misije, pored sprečavanja daljeg nasilja.
Od avgusta do septembra 2001. godine NATO je sproveo operaciju Bogata žena sa ciljem razoružavanja albanskih paravojnih jedinica u Severnoj Makedoniji.

Ono što je karakteristično za NATO jeste da on ima politiku otvorenih vrata. Svaka zemlja može da priloži zahtev za učlanjivanje koji mora da odobri svala od članica organizacije. Isto tako, svaka članica može da podnese zahtev za povlačenje.

Sve odluke u okviru organizacije se donose konsezusom, nakon rasprave i konsultacija između država članica. Kada se postigne dogovor o nekoj operaciji, članice na dobrovoljnoj osnovi osiguravaju snage.

Svaka zemlja članica NATO-a bi trebalo da izdvaja oko 2 odsto BDP-a za zajednički budžet. Sredstva se uplaćuju na budžete na osnovu dogovorene formulepodele troškove.
Postoji jedan civilni i dva vojna budžeta.

Autor: Anđela Golijanin

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *