Krvoproliće u Jugoslovenskoj skupštini-okidač za uvođenje diktature

Društvo

Jugoslovenstvo kao zajedništvo, kult i čuvar tradicije pored svoje bogate i opširne  prošlosti, nije moglo da se nađe van domašaja skandala, u igri kao i u životu, uvek  postoji barem jedna prečka, postavljena u vidu cake koja je spremna da se obruši  na svakoga ko je zakači.  

Uspostavljanje zemlje pod jednim okriljem, sjedinjenje tri naroda se učinilo na  prvu loptu kao dobra ideja, te je stoga nastala Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.  Međutim Balkanska istorija je i više nego zanimljiva, na političkom planu pre  svega, malo po malo, stanovništvo i građanstvo nije znalo na čijoj je strani,  učestale smene dve vodeće dinastije Obrenović-Karađorđević su ostavile  mogućnost do raskola unutar same zemlje. Nakon Majskog prevrata 1903. godine  izvršenim atentatom na poslednjeg kralja iz dinastije Obrenović, otpočela je nova  Vlada Karađorđevića.  

Uspon ili propast?

Naša zemlja je kroz istoriju napisala i promenila više Ustava, nego što je to slučaj  sa nekom drugom državom. Sa svakom kodifkacijom, nastajale su nove stranke,  članovi parlamenta su se menjali, dopunjavali, politička pozornica je bila mesto  koje je spremno da prihvati nove izvođače.  

Te je tako, čuvenog 20. juna 1928. godine za vreme sednice Narodne skupštine  došlo do ozbiljnijeg sukoba između poslanika Radikalne stranke Tome Popovića i  Stjepana Radića poslanika Hrvatske seljačke stranke koji je bio optužen od strane  radikalaca za neprimereno ponašanje, zagovaranje i rad protiv srpskog  stanovništva u cilju ostvarenja ličnog interesa sa pristalicama iz iste stranke koji se  vode kao saučesnici u zaveri.  

U raspravi se pridružio i Puniša Račić, poslanik Radikalne stranke koji se pored  svog kolege Popovića zakleo da će koristiit bilo koje oružje u borbi protiv onih  koji nastoje da ugnjetavaju srpski narod i srpstvo. Sukob je eskalirao kada je došlo  do mešanja Seljačke i Demokratske stranke. Ivan Pernar, član HSS optužio je  Račića za korupciju, što ga je i razjarilo preteći da će ga kazniti on lično ukoliko  predsedavajući to ne učini i ne odstrani ga sa dalje sednice skupštine. 

Prema istorijskim podacima nepoznato je zašto je predsednik supštine napustio  sednicu, ali ubrzo nakon njegovo odlaska došlo je do oružanog sukoba u kome je  Puniša Račić ubio Đuru Basarička, Pavla Radića i Stjepana Radića koji je  preminuo u bolnici 8. avgusta, među ranjenim je bio Ivan Pernar. Nakon izvršenog  atentata napustio je skupštinu, a sutradan se predao Ministarstvu unutrašnjih  poslova koji je u to vreme vodio Anton Korošec.  

Otvoreni okidač za sukob je doveo da zaoštravanja situacije u vidu odbijanja  hrvatske opozicije da bude deo parlamenta, a u septembru 1928. godine Hrvatska  stranka prava donosi odluku o nezavisnosti Hrvatske. Upravo ovi događaji su  prethodili stvaranju NDH i dugogodišnjem ratu između Srba i Hrvata. 6. januara  1929. godine Aleksandar Karađorđević uvodi diktaturu, vid vladavine koja  zabranjuje bilo koju drugu vrstu političkog rada i opredeljenja čija svrha nije kralj i  njegova apsolutna moć. Dan kasnije, Ante Pavelić osniva revolucionarnu  organizaciju Ustaša čija je svrha borba protiv kralja i težnja ka oslobođenju, te  sticanju nezavisnosti. Pavelić će kasnije postati marioneta u rukama Adolfa Hitlera čija je ideja potpuno ovladavanje Balkanom, a kasnije i Evropskim kontinentom. 

Nejasnoća i teorija je mnogo, iz istorijske perspektive Jugoslavija je bila bogata  zemlja koju je pratilo prokletstvo alavih ljudi koji nastoje da ugrabe i zarobe. Ideja  o jedinstvu je rano došla, narod koji je trebao da se ujedini dao je samo jedan prst,  a očekivala se cela šaka.  

Autor: Sanja Petkov  

..

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *