Jugoslovenstvo kao zajedništvo, kult i čuvar tradicije pored svoje bogate i opširne prošlosti, nije moglo da se nađe van domašaja skandala, u igri kao i u životu, uvek postoji barem jedna prečka, postavljena u vidu cake koja je spremna da se obruši na svakoga ko je zakači.
Uspostavljanje zemlje pod jednim okriljem, sjedinjenje tri naroda se učinilo na prvu loptu kao dobra ideja, te je stoga nastala Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Međutim Balkanska istorija je i više nego zanimljiva, na političkom planu pre svega, malo po malo, stanovništvo i građanstvo nije znalo na čijoj je strani, učestale smene dve vodeće dinastije Obrenović-Karađorđević su ostavile mogućnost do raskola unutar same zemlje. Nakon Majskog prevrata 1903. godine izvršenim atentatom na poslednjeg kralja iz dinastije Obrenović, otpočela je nova Vlada Karađorđevića.
Uspon ili propast?
Naša zemlja je kroz istoriju napisala i promenila više Ustava, nego što je to slučaj sa nekom drugom državom. Sa svakom kodifkacijom, nastajale su nove stranke, članovi parlamenta su se menjali, dopunjavali, politička pozornica je bila mesto koje je spremno da prihvati nove izvođače.
Te je tako, čuvenog 20. juna 1928. godine za vreme sednice Narodne skupštine došlo do ozbiljnijeg sukoba između poslanika Radikalne stranke Tome Popovića i Stjepana Radića poslanika Hrvatske seljačke stranke koji je bio optužen od strane radikalaca za neprimereno ponašanje, zagovaranje i rad protiv srpskog stanovništva u cilju ostvarenja ličnog interesa sa pristalicama iz iste stranke koji se vode kao saučesnici u zaveri.
U raspravi se pridružio i Puniša Račić, poslanik Radikalne stranke koji se pored svog kolege Popovića zakleo da će koristiit bilo koje oružje u borbi protiv onih koji nastoje da ugnjetavaju srpski narod i srpstvo. Sukob je eskalirao kada je došlo do mešanja Seljačke i Demokratske stranke. Ivan Pernar, član HSS optužio je Račića za korupciju, što ga je i razjarilo preteći da će ga kazniti on lično ukoliko predsedavajući to ne učini i ne odstrani ga sa dalje sednice skupštine.
Prema istorijskim podacima nepoznato je zašto je predsednik supštine napustio sednicu, ali ubrzo nakon njegovo odlaska došlo je do oružanog sukoba u kome je Puniša Račić ubio Đuru Basarička, Pavla Radića i Stjepana Radića koji je preminuo u bolnici 8. avgusta, među ranjenim je bio Ivan Pernar. Nakon izvršenog atentata napustio je skupštinu, a sutradan se predao Ministarstvu unutrašnjih poslova koji je u to vreme vodio Anton Korošec.
Otvoreni okidač za sukob je doveo da zaoštravanja situacije u vidu odbijanja hrvatske opozicije da bude deo parlamenta, a u septembru 1928. godine Hrvatska stranka prava donosi odluku o nezavisnosti Hrvatske. Upravo ovi događaji su prethodili stvaranju NDH i dugogodišnjem ratu između Srba i Hrvata. 6. januara 1929. godine Aleksandar Karađorđević uvodi diktaturu, vid vladavine koja zabranjuje bilo koju drugu vrstu političkog rada i opredeljenja čija svrha nije kralj i njegova apsolutna moć. Dan kasnije, Ante Pavelić osniva revolucionarnu organizaciju Ustaša čija je svrha borba protiv kralja i težnja ka oslobođenju, te sticanju nezavisnosti. Pavelić će kasnije postati marioneta u rukama Adolfa Hitlera čija je ideja potpuno ovladavanje Balkanom, a kasnije i Evropskim kontinentom.
Nejasnoća i teorija je mnogo, iz istorijske perspektive Jugoslavija je bila bogata zemlja koju je pratilo prokletstvo alavih ljudi koji nastoje da ugrabe i zarobe. Ideja o jedinstvu je rano došla, narod koji je trebao da se ujedini dao je samo jedan prst, a očekivala se cela šaka.
Autor: Sanja Petkov
..