Da li ste čuli za baba Višnju? Znate li ko je ona bila ili vam je poznata samo ulica na Vračaru koja nosi to ime? Da li ste se pitali nekada zašto je baš po njoj ulica dobila to ime?
Šetajući Vračarom došli smo na ideju da ispitamo poreklo i otkrijemo ko je ta zagonetna ličnost. Višnja Urošević, to je jedino što se može naći. Nepoznato joj je poreklo, datum rođenja, čak se i za mesto rođenja i dalje razmatra da li je Gornja ili Donja Trepča.
Istražujući saznali smo samo da će ona uvek ostati upamćena u narodu, jer je rodila velike vladare.
O njenom životu se malo zna. Poznato je da joj je prvi muž bio Obren Martinović i da je sa njim imala troje dece Stanu, Jakova i Milana. Znajući da su tada deca dobijala prezimena na osnovu imena oca, jasno vam je da je ovo početak dinastije Obrenović. Obren nije dugo poživeo pa se Višnja udala i po drugi put i to za Teodora Mihajlovića. Sa njim je takođe imala troje dece Miloša, Jovana i Jevrema. Iako bi trebalo da nose prezime Teodorović, oni su se ipak prezivali Obrenović. Razlog te promene prezimena je bila rana smrt njihovog oca i nemogućnost njihove majke da se brine o njima. Nedugo nakon Teodorove smrti, Višnju, pozivaju sinovi Jakov i Milan da im se pridruži u Brusnici. Nemajući drugog izbora, zbog teške materijalne situacije, prihvata ponudu i odlazi kod svojih sinova zajedno sa decom iz drugog braka. Svi su se jako lepo slagali i poštovali.
Ubrzo nakon toga, Milan, tokom Prvog srpskog ustanka, postaje vojvoda. Dve godine nakon toga sam podiže Drugi srpski ustanak, uz povik: „Evo mene, evo vas, rat Turcima“. Shodno društvenom položaju svog brata, Jovan i Jevrem su bili jako uvažavani i nosili su niz državnih činova. Do dana današnjeg ostali su upamćeni kao gospodari,čija imena nose dve ulice na Dorćolu.
Višnja je umrla ne znajući da je rodonačelnica loze koja će vladati skoro čitav vek. Nažalost umrla je nekoliko meseci pre nego što je njen sin Milan postao knez Srbije. Sahranjena je u dvorištu manastira Vraćevšnica, u blizini Gornjeg Milanovca. A u sleu Gornja Trepča podignut joj je spomenik, uz reči: „počast ženi koja je ispisala velike stranice naše države“.
Ovo je kratka priča o ženi koja je ispisala srpsku istoriju. Zauvek ćemo je pamtiti i biti joj zahvalni.
Autor: Teodora Kijanović