SVETSKI DAN OKEANA- EKOLOŠKI RAJ PRETI DA POSTANE PAKAO!

Društvo

8.jun je dan koji je posvećen okeanima. Pored toga što još nije zvanično proglašen od Ujedninjenih nacija  slavi se od 1992.godine. Utvrđen je na Zemaljskom samitu u Rio de Ženiru. Težnje savermene civilizacije su ostavile tragove na svemu, tako i na okeanima koji je postao ljudima mesto za otpad i potpuno je ometen život u ovim vodama.

 

Okean je mnogo važan zato što prozivodi najveći deo kiseonika, čisti vodu koju pijemo, izvor hrane i mogućih lekova, reguliše našu klimu. Čak 71 odsto površine Zemlje čine okeani. U njima se nalaze brojne biljne i životnjske vrste koje postoje dugo. Oni su veoma važni u eko sistemu. Njihove nestanak remeti čitav eko sistem. Što se tiće globalne klime zna se da aspsorbuju značajan deo emisija ugljen dioksida koji je posledica sagorevanja fosilnih goriva. Kada je ta emisija veoma nekotolisana dolazi da efekta staklene bašte u atmosveri. Kako bi se rešili štetnosti  tih gasove okeanske vode kao što smo napomenuli postoju mesto za njihov skladištenje. Zato moramo da poštujemo ulogu okeana koji sve čini da smanji  ekološku katastrofu. Što veča količina ugljen- monoksida to je veća kiselost vode zbog čega dolazi da smrti mnogih životinja.

 

Mora i okeani su značajno uticali na ljudsku istoriju, kulturu i život.  Zbog naše alavosti i bahatosti postoji velika opasnost da okeane pretvorimo u pustoš. Zbog toga moramo postati svesni šta činimo i kako da promenimo svoje navike koje dovode do loših posledica. Ono što jedan „mali čovek“ može da učini jeste da što više smanji upotrebu plastike, koja završi u u ovim vodama i samim tim postane obrok mnogobrojnim životnjima. Polako ali sigurno moramo naći zamenu za plastiku.  Posttoji podatak da osam miliona tona plastike  završi u okeanima svake godine. Ta plastika se izlomi na sitne komada i to se naziva mikroplastika. Moramo shvsatiti da to ne nestane, to završi u vodi koju pijemo, hranu koju jedemo i vazduhu koji dišemo.

 

Ono što je još veći problem od plastike je izlivanje nafte i svaranje takozvanih nafrtnih mrlja. U Šri Lanki preti jedna ekološka katastrofa. Teretni brod koji je bio napunjen tonama hemikalija i goriva je počeo da tone uz zapadnu obalu zemlje, nadomak luke Kolumbe. I to je nije prvi slučaj da postoji ovako velika opasnost. Postoji mogućnosti da če se izliti 350 tona goriva.  Pri tom je broj kada je krenuo da tone ispustio je oko milijardu plastičnih kuglica  koji se koriste za svakodnevne predmete. Sledi čišćenje okeana . Pitanje koliko se mogu sprečiti posledice?

 

Moramo zaista biti svesni da naša tišina neće odložiti neizbežno. To što mi odbijamo da prihvatimo našu odgovrnost i nemamo poštovanja  prema okeanima koji su nam donosili toliko godina mnogo dobra ne znači da se neće dogodoti9ono najgore. Zato moramo biti svesni da ove divne vode koje daju život ne mogu nikako biti skladištenje za bilo kakve otpadne materije. Probudimo se da nam se okeani ne bi uspavali.

Autor:Aleksandra Lazić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *