Životi srpskih princeza u haremu

Društvo

Kroz istoriju čovečanstva, nije bio redak slučaj da sklapanjem braka između budućih supružnika, koji su poticali iz različitih carstava dođe do mira, jačanja stabilnosti i odnosa između do tada zavađenih strana. Malo ko zna, a i odavno je palo u zaborav da je jedna srpska princeza žrtvujući se za Srbiju otišla u harem. Olivera Lazarević bila je najmlađa kći kneza Lazara i knjeginje Milice. Olivera je data za ženu čoveku koji je napao njenu zemlju i pogubio njenog oca. Dvanaest godina provela je u haremu osmanskog sultana Bajazita kao zalog miru između porodice Lazarević i Osmanskog carstva. Oliveru su Bajazitu odvela braća.

Srpski narod je ,prema predanju, iz Kruševca ka Drenopolju, put Oliveri posuo ružama. A među mnogim ženama u haremu, Olivera je postala jedna od četiri sultanove zakonite žene- kadune. Kako se navodi u mnogim spisima, između Bajazita i Olivere rodila se ljubav, ona je bila veoma poštovana, te joj je dozvoljeno da zadrži svoju veru među Muslimanima. Svoj položaj Olivera je koristila da pomogne srpskom narodu. Oliverina sudbina za trenutak je promenila tok istorije njenog naroda.

Prema postojećim izvorima bila je neverovatno lepa. Njen odlazak u harem nije bio nimalo lak. Na njenoj strani su bili prirodna snalažljivost, čvrst karakter, obrazovanje i vaspitanje. To joj je mnogo pomoglo da se lakše uklopi i prilagodi uslovima haremskog života.Olivera i Bajazit bili su u braku punih dvanaest godina. Oliverin život nakon 1402.godine počinje da teče drugačijim tokom. Posle bitke kod Angore, te iste godine Tamerlan je zarobio sultana Bajazita ali i prinzecu Oliveru. Sultan je osmog marta 1403. izvršio samoubistvo zbog sramote nanete Oliveri, a godinu dana kasnije princeza biva oslobođena zarobljeništva zahvaljujući bratu Stefanu Lazareviću, sa kojim će živeti sve do Stefanove smrti bivajući mu verni pratilac, podstrekač, tešitelj, drug i savetnik. Olivera se nije udavala, nije imala potomaka. Smatra se da je umrla posle 1444. godine i ne zna se gde je sahranjena.

photo: wikipedia

Mara Branković

Mara, ćerka despota Đurađa Brankovića i unuka Vuka Brankovića, rođena je 1418. u Vučitrnu, a još je kao devojka završila na osmanskom dvoru, u haremu Murata II, kao druga žena turskog sultana.

Despot Đurađ, po dolasku na presto Srbije, dogovara sa suprugom Jerinom da Maru, kako bi zaštitili interese zemlje, udaju za turskog sultana Murata II. Mara će tako postati druga srpska prinzeca koja je otišla u harem. Prva je bila njena baba-tetka Olivera Lazarević. Mir sklopljen sa Muratom II imao je teže uslove nego onaj sklopljen posle Kosovske bitke. Danak osmanlijama bio ja daleko veći, a država daleko manja. Mara nije imala sreće u braku sa osmanskim gospodarom, pre svega zato jer je više voleo muškarce od žena. Sultan je, prema procenama od Mare bio stariji 13- 16 godina. Kada su se venčali on je imao 32, a Mara između 16-19 godina. Bez obzira na lepotu Mara nije uspela da osvoji ljubav i naklonost svog supruga. Mara, nije poput Olivere mogla da učini mnogo za Srbiju, jer nije imala status na dvoru kao njena starija rođaka.Ostala je dosledna svojoj hrišćanskoj veri i sa Muratom II  nije imala dece. Ona je u haremu bila sve do Muratove smrti 1451.godine. Po povratku u Srbiju, živela je u Smederevu, sve dok nije morala da pobegne na tursku teritoriju, bežeći od gneva i osvete brata despota Lazara i njegove supruge Jelene. Naselila se u Ježevu u blizini Sere, na imanjima koje joj je darovao sultan Mehemed II, sa kim je tokom života u haremu ostvarila bliskost i međusobno poštovanje, kao njegova maćeha. 

Mara se okrenula crkvi. Bila je veliki ktitor, ali se nije zamonašila. Boravila je i na Svetoj Gori, gde je pomagala manastire Hilandar, Sveti Pavle i Vatoped. Da je carica Mara boravila na Svetoj Gori, i pored opštepoznate zabrane, svedoči i kapela podignuta na mestu susreta Mare i monaha. Koliki je bio njen  uticaj u crkvenim krugovima vidi se iz toga što je njena želja bila presudna prilikom izbora nekolicine carigradskih patrijarha. Umrla je u Ježevu kod Drame 1487.godine,a  sahranjena je u obližnjem manastiru Kosinica.

Slika preuzeta sa: wikipedia, Olivera

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *