Černobil-35. godišnjica od katastrofe koja je ostavila svet u čudu

Društvo

Vreme nema zube, ali sve nagriza. Možda prolazi, ali u malom džepu skriva samo  one tragedije koje su dovoljno snažne da preoblikuju današnji svet. 

Na današnji dan, pre 35. godina dogodila se eksplozija koja se kasnije pokazala  kao najveća ekološka katastrofa u istoriji nuklearne enegije. Černobil ne samo da je  postao prekretnica u istoriji, već i novo poglavlje u nauci. 

Kako je do tragedije došlo? 

Černobil se nalazi nadomak glavnog grada Ukrajine, i predstavlja naziv za  elektranu koja je tada bila u velikom pogonu. Za radnike zaposlene unutar ovog  područja, izgrađen je grad Pripjat, sa osnovnom namerom da olakša život  stanovništu u blizini, i da omogući bolju i bržu prohodnost i uštedu energije samih  zaposlenih.  

Elektrana je konstruisana tako da u svom sastavu ima četiri nuklearna reaktora,  koja su podložna čestim proverama. U ranim jutarnjim časovima, 26. aprila 1986.  godine jedan od reaktora je eksplodirao. Problem je nastao za vreme testiranja  osnovnih funkcija hlađenja na reaktoru, kako bi ga bolje opremili i da bi sprečili  moguća pregrevanja. Neočekivan rast snage doveo je do komešanja gorivih peleta  u reakatoru, koji su bili toliko jaki da su razneli krov reaktora težak 1.000 tona.

Radioaktivni materijal u vazduhu nakon eksplozije izazvao je požar koji je ugašen  tek nakon 9 dana. Veliki nivo radijacije izazvao je ogromne promene svima koji su  bili nadomak ovog područja, ili u samoj zoni. Vegetacija se i danas tretira kao  abnormalna. Preterani rast biljaka, i deformisani cvetovi su samo jedan od primera  koje je Černobil okusio.  

Danas, Černobil predstavlja turističku atrakciju, zbog prisutnosti samih čestica  radijacije, ovo turističko odredište ima restriktivne mere opođenja pri samoj poseti. Na ulazu u okarakterisanu zonu, gas maske i odela su neophodna oprema.  U okolini Pripjeta koji je danas napušten grad, živi preko 5 miliona stanovnika, od  kojih se barem jedna trećina suočila sa radiokativnim bolestima, nastalim zbog  prekomernog zračenja, poput raka kože. 

Nesumnjivo, nauka je brzinom svetlosti znatno napredovala, međutim koliko je  pametno posećivati mesto koje je pre 3 decenije pustilo dvostruko više radijacije  nego atomaska bomba bačena na Hirošimu i Nagasaki tokom II svetskog rata? 

„Nauka je veliki lek. Ali nijedan lek nije tako otporan na postojanje, a da ne  govorimo o izloženosti mogućem oštećenju i promenama, ako postoji u lošoj  posudi u kojoj se čuva.“-Montena 

Autor: Sanja Petkov 

  

.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *