Decebal: Div na litici

Društvo istorija

Svako ko je putovao predelima koje prate Đerdapsku klisuru, zastao je barem jednom da posmatra najlepši prizor u ovom delu sveta. To je mesto gde Dunav menja svoju širinu, mesto gde je geografski položaj Đerdapa uslovio više nego burnu istoriju koja i dan danas živi kroz arheološka nalazišta, mitove i ne tako stare atrakcije koje niču na Dunavu. Baš tu, iz plave reke izronulo je lice Decebala koje gleda u daljinu kroz vreme.

 

KO JE BIO DECEBAL?

Decebal je poslednji vladar Dakije koji je, opkoljen od strane Trojanovih trupa u svojoj prestonici Sarmizegetusi, 106. godine izvršio samoubistvo ne bi li postao običan rob Rimljanima i umro nedostojnom smrću. Pravo ime mu je bilo Diurpanej, ali je zbog svojih zasluga dobio ime Decebal što u prevodu znači – snaga Dačana. Vladao je Dakijom od 87. do 106. godine. Bio je jedini vladar koji je uspeo da ujedini sukobljena plemena i raštrkani narod na teritoriji današnje Rumunije. Dakija je dugo odolevala Rimljanima koji su po svaku cenu hteli da je osvoje zbog posedovanja velike količine zlata što po rudnicima što po drugim skrivenim mestima. Trajan, tadašnji Rimski vladar, izgradio je put kroz Đerdap da bi njime mogle da prođu rimske legije i opljačkaju Decebala. Sumnja se da je dačanski kralj znao za pripremu pljačke te je pomerio tok jedne rečice, zakopao zlato ispod rečnog korita i vratio tok reke. I pored sve upornosti, Decebal nije mogao da se odupre snažnoj Trajanovoj vojsci koja je bila odlučna da osvoji ceo Balkan. Zbog svoje dugotrajne borbe protiv neprijatelja, dobio je status heroja među stanovnicima. 

Baš on, nepobedivi kralj Decebal, koji je odlučio da sam sebi oduzme život, a ne da se preda rimskom caru, zaslužuje mesto ponosa u pejzažu ove zemlje koju je branio sa takvim ponosom i drskošću. Njegov like je simbolično isklesan baš preko puta Trojanove table da prkosi večno rimskom imperaturu.

 

VELIČANSTVENI MONUMENTALNI DECEBAL

Na rumunskoj strani Dunava izdiže se ogromna kamena skulptura visoka 40 metara.  Upravo lice kralja Decebala krasi stenu koja se uzdiže iznad manastira Mrakonija, nedaleko od gradića Oršava na izlazu iz Malog Kazana.

Radovi na ovoj steni Đerdapske klisure počinju 1993. godine kada je rumunski biznismen po imenu Jozef Konstantin Dragan otkupio planinu. Iako izgleda da potiče iz antičkog perioda, ova monumentalna skulptura stara je nešto više od dve decenije. Zapravo, ona je završena 2004. godine, a ovaj projekat bio je izazov u 10 godina. Ukupna cena radova dostigla je skoro milion dolara. 

Nepristupačna litica otežala je rad dvanaestorici klesara-alpinista, ali su uz pomoć pneumatskih čekića i tona dinamita radili na konturama lica. Najpre je trebalo očistiti jednu liticu do koje se moglo doći jedno lađom. Sve vreme dok su trajali radovi, radnici su živeli na brodu radeći u dve smene. Ono što je fascinantno kod izrade ove skulpture je to da mašine nisu bile moguće te se rad odvijao samo ručno. 

Decibalovo oko dugo je 4.3 metara, dok nos u dužini ima 7, a u širini 4 metara. Glavu krase uklesani mermerni umetci, a u podnožju skulpture, ispod 40 metara visoke glave kralja uklesan je natpis na latinskom jeziku: Decebalus rex – Dragan fecit što znači: Kralj Decebal, izgradio Dragan. Dragan je odlučio da ovaj natpis bude baš na latinskom jeziku kako bi prkosio kroz dalje vekove Trajanovoj tabli koja je podignuta u znak sećanja na pohod legija i pobede protiv dačanskog kraljevstva 106. godine.

Konceptualno je slična skulptura kao ona na planini Rašmor gde je dignut komemorativni spomenik koji predstavlja biste američkih predsednika: Vašingtona, Jefersona, T. Ruzvelta i Linkolna. Skulptura Decebala je 8 metara viša od statue Hristu Spasitelju u Rio de Žaneiru, a samo 6 metara niža od Kipa slobode u Njujorku.

Ovakav vidim skulpture uklesan u steni predstavlja najveću u Evropi i treću u svetu kao svojevrsnu turističku atrakciju. Celo ovo područje Đerdapske klisure i njenog zaleđa proglašeno je za prvo koje je upisano na listu UNESKO Globalnih mreža parkova, a to možemo zahvaliti višegodišnjem radu i angažovanju državnih organa i stručnjaka iz te oblasti.

Danas, skoro 2000 godina kasnije, veliki dečanski kralj nastavlja da pazi na granicama ovih zemalja koje je branio do smrti,a istorijska priča uklesana u kamenu ostaje da krasi netaknutu prirodu i da nas podseća na prvi plamen civilizacije koji započinje na ovoj drevnoj teritoriji.

Autor: Teodora Simić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *