Sreda 24. mart 1999. godine oružane snage NATO pakta su otpočele bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije. Operacija „Milosrdni anđeo“ je oduzela preko 1 300 života, među kojima je najviše bilo civila i male dece. Vazdušni napad NATO alijanse je trajao 78 dana, bez prekida su kružili avioni udarajući pre svega vojna sedišta, a kasnije i civilna područja. Samo četiri dana od početka bombardovanja, 27. marta 1999. godine 3. divizion 250. raketne PVO brigade Vojske Jugoslavije oborio je avion američkog ratnog vazduhoplovstva F117 (noćni jastreb). Jedan od pilota koji je upravljao ovim avionom je spasen nekoliko sati kasnije, nakon što je avion oboren u blizini sela Buđanovci. Na sam zahtev SAD da se svi delovi aviona F117 vrate, Vlada Jugoslavije je negodovala, pa se i većina delova upravo ovog aviona nalazi u Muzeju vazduhoplovstva u Beogradu.
Kako je oboren nevidljivi ?
Najvažnija stavka ovog aviona jeste njegova sposobnost slabije ili manje uočljivosti. Sama letelica je označena sa „F“ koji je karakterističan za američke lovce. Lokid ( proizvođač aviona) razvio je „stelt“ tehnologiju koja uz pomoć računara smanjuje vidljivost i kretanje na radaru. Radar funkcioneše po principu slanja talasa, odnosno odraza predmeta koji mu se nalaze u neposrednoj blizini. Ako je predmet bliži, i vidljivost će biti jača, što olakšava samom radaru prikaz mete.
Vojska tadašnje Jugoslavije je jedina vojska u svetu koja je uspela da obori avion ovog tipa uz pomoć ruskog raketnog sistema S-125 neva-M. Čuveni divizion je po svojoj formaciji imao neva-M radare sovjetskog porekla koji su bili osmatrački kao i nišanski. Zoltan Dani tadašnji rukovodilac gađanja uspeo je da avion obori. Prva raketa koja je puštena je prošla tik iznad aviona, dok je druga pogodila metu. Pilot koji je kasnije spasen je samo nekoliko trenutaka nakon udara rakete u avion katapultirao sedište i uspeo da izbegne da se sruši zajedno sa letelicom. Kasnije je potvrdjeno da je raketa pogodila levo krilo aviona i potpuno ga otkinula.
Život su nekada sekunde, o tome mogu da govore ljudi koji su preživeli, i oni koji su u borbi da prežive izgubili svoje voljene. Nemilosrdno opsedanje neprijateljskih snaga iz vazduha, uništavanje škola, mostova, zdravstvenih i kulturnih objekata, televizije i stambenih zgrada u kojima su živeli obični civili, služe kao podsetnik u modernoj srpskoj istoriji da se nikada ne zaboravi.
Autor: Sanja Petkov
.