Da li možemo zamisliti život bez muzike? Verovatno bi odgovor većine bio ne. Ona je postala sastavni deo naših života. Za svako naše rspoloženje postoji pesma koja će probuditi naše najiskrenije emocije.
Retko ko od nas je zahvalan pevačima koji s u otpevali iste te pesme. Da li se neko zapitao gde su oni sada? Kako žive s obzirom da ne rade skoro godinu dana? Zašto osuđujemo ako čujemo da su ipak imali nastup? Zar se svako od nas ne bori za svoje parče hleba? Zašto su oni krivi ako napune klub mladim ljudima koji su takođe željni muzike, zabave i provoda? Ovo su samo neka od pitanja na koja treba dati odgovor.
Korona je ušla u naše živote i uzela maha na svim poljima. Naši dani nisu kao što su bili pre marta 2020. godine kad je ustavnovljen prvi slučaj Covid-19 virusa u Srbiji. Cela zemlja je bila zatvorena tog15. marta 2020. Počeli smo da vodimo jedan dosadan i monoton život nadajući se da će sve ovo proći. Mnogi ljudi nisu radili, nekima je država pomogla manje, nekima više. Bilo je bitno samo da svi budemo živi i zdravi. Ekonomija je počela da napreduje, većina ljudi je na svom radnom mestu…
Gde su pevači, ugostitelji, frizeri, sminkeri, fotografi? Da li se zna da su izasli da se bore za svoja prava, u nedelju 14.3.2021. Oni i dalje ne rade jer se situacija ne smiruje. Nema noćnih izlazaka, koncerata, nema svadbi i ostalih proslava. To su njihovi izvori prihoda, kojih trenutno nema.
Sledeći protest su zakazali za 26.3.2021.
Da li i njima država treba da pomogne?
Autor: Teodora Kijanović
Svaka čast samo tako nastavi!
Skoro nisam procitala bolji tekst!