Junak naše priče rođen je 7. februara 1949. godine u opštini Podujevo na KIM.Bio je naš glumac. Ostvario je preko 60 uloga, što na pozorištu, što na televiziji. Njegov debitantski nastup je bio u predstavi „Majka hrabrost i njena deca“ u Narodnom pozorištu u Beogradu 1971. godine. Jako veliku pažnju je privukao i drugim ulogama u predstavama: „Sarajevski atentat“ , „Britanik“ , „Lenjin, Staljin, Trocki“ i mnogim drugim.
Dragan je preminuo samo tri dana pred svoj 52. rođendan, 4. februara 2001. godine. Umro je u bolnici od zadobijenih povreda par meseci ranije kada su ga pretukli momci iz skinhead grupe „United force“ , misleći da je Rom. U znak sećanja na njega, 2006. mu je podignuta bista na Zelenom Vencu, mestu gde je nekoliko godina ranije pretučen na smrt. Valja napomenuti da je inicijativu za podizanje biste pokrenuo reditelj Goran Marković. On je sve do poslednjeg dana života odbijao da pomogne policiji u rasvetljavanju ovog slučaja, tako da učinioci ovog gnusnog krivičnog dela nisu odgovarali i verovatno će zauvek ostati veo nad ovim slučajem.
Ostaje nam da se setimo ovog vrsnog umetnika uz poruku da ljudima nikako ne treba suditi po boji kože, izgledu, itd.
Jer ipak smo svi ljudi.
Autor: Nikola Karaklajić
Naslov. Naslov koji govori da je jedan narod bolestan. Nema tog prenesenog značenja koje može opravdati te reči.
Da li je vredno zarad privlačenja pažnje, bilo kom narodu davati dijagnozu?
Kakva je to bolest u Srba ? Da li smo je pokupili od nekoga ili je pak zapis u genima?
Inače, na osnovu čega autor donosi zaključak da su napadači Srbi , da li na osnovu dijagnoze ili uvida u podatke napadača? Ukoliko autor ostani pri stanovištu da je u pitanju dijagnoza, to znači da svaki Srbin, ma gde bio može da se smatra uvređenim i imao bi puno pravo da tuži autora za uvredu. Nasuprot ovog slučaja, ako razmatramo to da je autor došao u posed ličnih podataka napadača postavlja se pitanje zašto ih ne dostavi nadležnim organima.
Sam tekst ne bih komentarisao, više deluje kao isečak iz biografije pokojnog glumca u kombinaciji sa starim člancima nekih drugih novina.
Koristite smrt ovog čoveka za dnevnopolitičke razmirice. Naslovom se neoborivo pretpostavlja da su Srbi (narod koji nikada u istoriji nije imao robove i čiji je prvi Ustav sadržao odredbu da samim stupanjem na srpsko tlo postaješ slobodan) rasisti. Ako obratimo pažnju na to šta rasizam u svom izvornom obliku podrazumeva, zaključićemo da ga u Srbiji nema ili da i ako ga ima nailazi na osudu 95+ procenata populacije. Zaključak da je ceo narod rasistički nastrojen samo na osnovu ubistva koje su izvršili praznoglavci kojih ima svugde govori o ličnom pogledu autora na društvo u kojem živi i o njegovoj neukosti. Proces zaključivanja po sistemu „od manjeg ka većem“ nikako nije dobrar jer vodi ka pogrešnom zaključku. Tako se možemo prevariti i zaključiti na osnovu jednog uzorka (recimo jednog stanovnika ili nekolicine stanovnika Srbije) koji je dobar-da je svaki Srbin dobar. Naravno, pogrešno. Isto tako ne možemo žigosati celo društvo samo zbog poteza pojedinca ili nekolicine, ma koliko njihov potez bio gnusan i jeziv. Pljuckanje po svom narodu je IN (iN1) i to je trend koji traje, tako da ovakvo pisanje ne čudi. Pogledajte samo tamnopute sportiste koji postaju ljubimci publike, ulaze u pesme, popularniji su od domaćih i svi nose predivne utiske iz ove zemlje. Na ovaj način nećete odati počast ovom tragično ugašenom životu, ali to je samo vaša sramota, a tragedija ovog vremena je što svako ima priliku da pokaže javno da je glup. Ako govorite o rasizmu, govorite u svoje ime jer ste to samo vi.