Porodično nasilje i njegove posledice

Društvo

Međunarodne organizacije proglasile su da svaka treća žena trpi nasilje u nekom trenutku svog života, zbog čega je ono postalo „tiha pandemija“, a predviđa se da bi moglo biti uključeno kao jedan od petnaest glavnih uzroka bolesti i smrti do kraja ove godine.

Nasilje se smatra oblikom vršenja moći koji olakšava dominaciju, ugnjetavanje ili nadmoć onima koji ga vrše i položaj podvrgavanja onih koji ga trpe. U svim svojim manifestacijama postaje javnozdravstveni problem koji uključuje sve zemlje.

Procenat žena od 15 do 49 godina koje su tokom svog života pretrpele fizičko ili seksualno nasilje od strane partnera je između 15% i 71%. Nasilje nad intimnim partnerom je najčešći oblik nasilja koje trpe žene.

Kordinatorka Sigurne kuće Sombor Tamara Rudić sumirala je godinu iza nas, kada je u pitanju problem porodičnog nasilja.

  • Nedostatak pouzdanih informacija o efikasnosti i raspoloživosti institucionalne podrške namenjene žrtvama porodičnog nasilja, u značajnoj meri je okarakterisao uslugu u prvoj polovini 2020. godine, na početku pandemije. Tokom prvih 45 dana od uvođenja vanrednog stanja, nije došlo do rasta broja smeštaja u sigurnim kućama, prema podacima Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, a predstavljenim na multisektorskom sastanku „Nasilje nad ženama i devojčicama u vreme epidemije”, u Beogradu 29. aprila 2020. Tokom vanrednog stanja proglašenog zbog virusa Kovid-19, sigurne kuće nisu usvojile jedinstvene procedure za bezbedan i pravovremeni prijem i rad sa žrtvama porodičnog nasilja. Na osnovu podataka PU Sombor, broj prijava tokom prvog talasa prepolovljen je, naročito u mesecu aprilu, dok je već u prvoj polovini juna, broj udvostručen. Ovaj podatak nam govori da su žrtve nasilja, uprkos apelima  dežurnih službi, bile onemogućene da potraže pomoć. Na osnovu podataka Sigurne kuće u Somboru, nijedna žena žrtva nasilja nije boravila duže od 6 meseci tokom pandemije, međutim, da se takav slučaj desio, svakako bi se odstupilo od uobičajene zakonske procedure, jer je bezbednost žene na prvom mestu – naglašava Tamara.

U Srbiji postoje sigurne kuće u Beogradu, Novom Sadu, Somboru, Sremskoj Mitrovici, Zrenjaninu, Kragujevcu, Nišu, Jagodini, Pančevu, Leskovcu, Šapcu, Smederevu, Priboju, Vranju i prihvatilište za urgentne slučajeve u Vlasotincu. One su namenjene i ženama koje žive u drugim sredinama. Boravak u sigurnoj kući je besplatan za korisnice, a troškove njihovog boravka snose lokalne opštinske uprave. Iz Udruženja sigurnih kuća u Srbiji ohrabruju činjenicom da se sve sigurne kuće nalaze na tajnim lokacijama a da za inicijalni pristup nije potrebna nikakva dokumentacija. Ove informacije garantuju potpunu diskreciju i blagovremeno smeštanje svih žena koje za tim imaju potrebu.

Kao društvo smo odgovorni

Centri za socijalni rad u okviru sigurnih kuća uspevaju fizički da zaštite žrtve porodičnog nasilja, da im pruže psiho-socijalnu i pravnu podršku. Međutim, to je samo polovina puta ka potpunoj reintegraciji žrtava. Druga polovina puta je ekonomska integracija i zapošljavanje žena koje su do tada bile ekonomski zavisne i bez ikakvih kvalifikacija.

  • Nažalost, u našoj zemlji ne postoje stalni programi namenjeni sticanju kvalifikacija i zapošljavanju žena žrtava, što ima negativne posledice na uspešnost čitavog servisa sigurnih kuća. U tom kontekstu poželjna je kvalitetnija saradnja centara za socijalni rad i Nacionalne službe za zapošljavanje, na definisanju posebnog programa i mera za sticanje kvalifikacija i subvencionisano zapošljavanje žrtava porodičnog nasilja. Ako društvo želi da uči, napreduje i da se menja, treba da uči na relevantnim podacima, koji govore o potrebama korisnika. A potrebe su nigde toliko očigledne kao kod žrtava nasilja. Podaci iz Izveštaja o položaju i kapacitetima sigurnih kuća u Srbiji, realizovanog tokom 2019/2020. godine, uz podršku Tima za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva Vlade RS, pokazuju da su žrtve nasilja u velikoj većini ekonomski zavisne, i da je ključ njihove potpune inkluzije u zapošljavanju – dodaje Tamara. U praksi ne postoji sistemsko rešenje za ekonomsko osnaživanje žrtava porodičnog nasilja kroz sticanje potrebnih kvalifikacija i subvencije za zapošljavanje. Zbog nesaradnje NSZ i servisa sigurnih kuća, potrebe žrtava porodičnog nasilja zanemarene.  S jedne strane država žrtve visoko prioritizuje,  spašava im život i osnažuje kroz psiho-socijalnu podršku, a onda propusti priliku da ih osposobi, zaposli  i time trajno integriše u društvo. I dalje nezaposlene i ekonomski zavisne, žrtve nastavljaju da budu žrtve…

Uticaj koji porodično nasilje ima na decu

Deca često razvijaju anksioznost, žale se na bolove u stomaku ili počinju da mokre u krevet. Čini se da starija deca svoj bol izražavaju na više „spoljašnje“ načine, kroz agresiju i neposlušnost. Ponekad mogu biti nasilni nesvesno se trudeći da oponašaju ono što su prethodno videli kod kuće. U želji da se udalje od problema kod kuće, mnoga deca se oslone na konzumiranje alkohola i droga. Deca sa ovim problemima često počinju da se pogoršavaju u školi, pokazujući odsutnost na časovima ili nezainteresovanost za bilo koju temu.

  • Na osnovu raspoloživih podataka 13 sigurnih kuća o broju dece žrtava porodičnog nasilja iz „Izveštaja o položaju i kapacitetima sigurnih kuća u Srbiji“ u periodu od 2016-2019.godine, na smeštaju je bilo 1631 dete, od toga gotovo isti broj dečaka i devojčica.U granicama svojih kapaciteta sigurne kuće obezbeđuju deci neophodne uslove za školovanje, materijale i opremu za praćenje nastave. Na samom početku samostalnog života sa decom, majke su suočene sa problemima nezaposlenosti i troškovima života u iznajmljenom stanu, za šta većina njih nije adekvatno pripremljena i osnažena. Izveštaj ukazuje da se značajan broj majki sa decom vraća nasilniku zbog egzistencijalnih razloga. Od ukupnog broja povratnica nasilniku jedna trećina opet doživi nasilje koji je predmet nove institucionalne podrške, pri čemu se 15% ponovo vraća na uslugu sigurnih kuća.

Za kraj, naša sagovornica Tamara dodaje da „ koliko god da smo siromašno društvo, zanemarivanjem potreba najranjivijih u sistemu, a to su svakako deca žrtve porodičnog nasilja, postaćemo još siromašniji.“

Autor: Sofija Marković

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *