Dan sećanja na žrtve holokausta – na današnji dan pre 76 godina oslobođen je Aušvic

Društvo

Na današnji dan, 27. januara 1945. godine, Sovjetska crvena armija je oslobodila fabriku smrti – najveći i najozloglašeniji logor, Aušvic-Birkenau. Na kapijama je pisalo „Arbeit macht frei“, u prevodu „Rad oslobadja“. I od tada, se taj dan obeležava kao „Međunarodni dan sećanja na žrtve holokausta“. 

Danas, kada kao civilizovani građani 21-og veka posegnemo za medicinskim knjigama i enciklopedijama, nismo ni svesni kakva se mračna pozadina krije iza napisanih reci. Najpoznatiji primer je knjiga koja se zove Pernkopfova „Topografska anatomija čoveka“ koja se još često u medicinskim krugovima naziva i kao Pernkopfov atlas. A upravo taj „atlas“ ljudskog tela nastao je na neljudskim i nemoralnim istraživanjima koja su obavljana u nacističkim koncentracionim logorima. Logorima rada – fabrikama smrti.

Procenjuje se da se za četiri godine postojanja Aušvica milion duša ugasilo. Baš na tom mestu. Da li od ruku čuvara, da li od gušenja otrovnim gasom ili paljenjem na lomači. Pa cak i u medicinskim eksperimentima. 

Jevreji, Romi, sovjetski vojnici, homoseksualci, Jehovini svedoci, politički zatvorenici su svakog dana dopremani u logor železnicom. Tri četvrtine zatvorenika bi ubijali odmah po dolasku. Ostali su sluzili kao robovska radna snaga ili kao oni koji bi ubijane odvozili u krematorijume. 

Sam logor je bio podeljen u tri dela, a kao svedočanstvo novim naraštajima, kampovi 4, 5 i 6 su pretvoreni u muzej. Tu se danas nalaze lični predmeti poput odeće i obuće nastradalih. I neverovatne dve tone ljudske kose. 

Šrafovi mašinerije bez kojih fabrika smrti nije mogla da funkcioniše su bile gasne komore. Zatvorenici bi bili sprovedeni pod izgovorom da idu na tuširanje, a zatim bi kroz male otvore u plafonu bio pušten Zajklon-B – otrov koji bi ugasio između 800 i 2000  života u roku od samo 20-ak minuta.

 

Na današnji dan pre 76 godina Sovjetska crvena armija je oslobodila koncentracioni logor Aušvic. Preživelo je svega nekoliko hiljada logoraša koji su izmučeni radom i gladovanjem vise ličili na utvare nego na ljude. I taj 27. januar biće zabeležen kao dan sećanja na najcrnje i najstrašnije momente u ljudskoj istoriji – večni podsetnik šta je čovek sposoban učiniti drugome čoveku zarad ideologije pod zaštitnim velom i obećanjem da za načinjeno zlo neće morati da odgovara.

Autor: Ljupka Cvijić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *