Teza o doseljavanju Slovena na Balkansko poluostrvo

Društvo

Putevi doseljavanja Slovena na Balkan dugo su predstavljali enigmu i bili razlog razmimoilaženja u naučnim krugovima. Potvrde određenih teza usledile su naknadno, nakon pronalaženja relevantnih potvrda u jezicima i njihovim međusobnim sličnostima i distinkcijama. Teza Pavla lvića široko je prihvaćena i njene postulate  otkrivamo za Vas u narednim stupnjevima.

Smatra se da su Južni Sloveni došli na Balkansko poluostrvo u drugoj polovini 6. i prvoj polovini 7. veka.  Krenuli su ,,s one strane Karpata” (Poljska, Ukrajina) i preko današnje Mađarske, Rumunije i istočne Austrije došli na današnja staništa. Leksičke paralele u karpatskoj zoni ukrajinskog jezika sa onima u južnoslovenskim jezicima govore o tome da su ove reči bile praslovenski dijalektizmi u karpatskoj zoni iz koje su južni Sloveni otišli ( bumbar, dosta, kuća, naviljak, našte srce, slepo oko, čedo, čitav i tako dalje).

Kao potvda ove teze mogu se uzeti za primer i brojni toponimi kao tragovi slovenske prisutnosti na teritorijama sa kojih su potisnuti: U Grčkoj Visoko, Kamenica; u Albaniji: Mokra, Vodica, Lepenica, Berat, Korča. Prisutna je značajna romanizacija Slovena u Dakiji, o čemu svedoče tragovi poput: Bistrica, Dobra, Krasna, kao i brojne slovenske pozajmljenice u rumunskom jeziku. U Mađarskoj nalazimo toponime: Budim, Pešta, Pečuj, Dombovar, Solnoš, u Austriji: Bistrica, Leibnitz.

Pretpostavka o Slovenima kao ratarima kasnije je potvrđena pronalaskom velikog broja slovenske terminologije, naročito poljoprivredne, u mađarskom, rumunskom i albanskom jeziku.

Ivić u svojoj studiji ističe da su razlike među južnim Slovenima bile prisutne i prilikom doseljavanja, uz tendenciju njihovog kasnijeg uvećavanja.

Etničko ime Srbin sačuvalo se kod Lužičkih Srva (čiji jezik ne pokazuje srodnost sa južnoslovenskim Srbima), a tumači se kao trag iz vremena kada su u praslovenskom razdoblju Srbi bili na okupu bez diferencijacije.

Tragova srpskog imena ima u toponima i istorijskim izvorima na tačkama gde su Sloveni sa ovim imenom živeli i to u : Poljskoj, Nemačkoj, Grčkoj, Jegejskoj Makedoniji.

Još uvek nije dovoljno jasna etimologija imena Srbin.

 

Izvor: Pavle Ivić, Srpski narod i njegov jezik.

Autor: Marina Bubanja

2 thoughts on “Teza o doseljavanju Slovena na Balkansko poluostrvo

  1. Da li autor Marina Bubanja može da pokaže gde to piše Sloveni u 20 ak pisanih istorijskih izvora koje koristi oficijelna Srpska istorijska škola. Jer u svim pisanim istorijskim izvorima stoji SKLAVI koji žive u Sklavinijama.A termin Sloveni je nekoliko vekova mlađi.

  2. Славени се доселили на Балкан у 6. и 7. вијеку? Откуда од 5. до 10. вијека српске династије Светимировића, Оштривојевића, Властимировића и других српских династија на подручју Балкана? Опет реприза берлинско-бечке’- ватиканске подвале.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *