Da li ste danas kisnuli ili ste pokisli?

Društvo

 

Padala je kiša danas. Sitna i tiha, više jesenja nego zimska. Kao po običaju, na ulici sam se našla bez kišobrana. Ne volim kišobrane i nikada ih ne nosim. To su one malene dečije fobije kada ujutru u školu krenete sa kišobranom, a kući se vratite bez njega. I tako, od kada sam postala dovoljno zrela da sama donosim odluke, kišobran ne nosim.

Nisam bila jedina koja se danas na ulici našla bez kišobrana. Čini mi se da sam bila jedina koja je kisla danas.

Gužva. Ne semaforu nas dvadesetak. Svi se žale onima do sebe ili komentarišu sami za sebe da nam je samo kiša danas falila. Gle čuda, kiša u decembru! Svi prilično nervozni. Svi negde žure. A kiša im je danas bila najveći neprijatelj. Krenuli bez kišobrana pa upropastili frizure. Pozvali taksi ali zbog kiše je gužva, pa nema slobodnih vozila. Svi kasne. Vozači trube. Juče je bilo toplo, pa su se danas nosile lagane jakne i patike. Mnogo njih se danas smrzlo. Mnogo njih je danas pokislo.

Razmišljala sam kada smo postali tako nervozni i mrzovoljni. Za sve su drugi krivi. Malo ko danas ima hrabrosti da prihvati svoje greške, zbog sebe ne zbog drugih. Sami sebe lažemo u ogledalu. Žurimo. Sa prijateljima se nismo čuli nedeljama, sa roditeljima pričamo samo na kratko jer smo u žurbi, nismo ni danas pitali stariju komšinicu treba li joj pomoć. I tako u beskraj. Postali smo sebični, ali sebični i prema sebi. Nemamo te male trenutke sreće, one dečije i iskrene. Hodamo ulicom i razmišljamo o hiljadu stvari. Svakodnevne obaveze, planovi, brige. Još i kiša da dodatno pogorša situaciju.

Danas nisam videla nikog nasmejanog na ulici. Svi su hodali spuštene glave. Ali, kako kaže Balašević „poliva kiša al’ to joj je zanat“. Ne možete sprečiti kišu da pada. Ne možete sprečiti ono što mora da se desi. Zastanite, udahnite duboko. Grad miriše na nostalgiju. Spira sa ulica prljavštinu, dozvolite da i sa vas spere sve ono negativno. Dozvolite da kisnete i spolja i iznutra. Nasmejte se, zaplačite, kiša će vas zaštiti. Nemojte samo da pokisnete.

Ako dozvolite da kisnete nekako postajete smireni. Ako postanete svesni kiše kao blagodati biće vam bolje. Stres i bes kao da sa kapima kiše padaju sa vas i odlaze nekud daleko niz ulicu. Mirno kisnete. U redu je to što ste pali taj ispit, u redu je što niste kupili te savršene cipele, u redu je što niste poslali tu poruku. Mirni ste i kisnete. Krene možda i suza, kiša pa se ne vidi. Kisnete i spolja i iznutra. I dobro je. Sve će se rešiti. Imate ovaj trenutak za sebe. Samo vi, grad i kiša.

Danas sam ja kisla, a vi?

 

Autor: Nevena Vićentijević

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *