Heraklit, grčki filozof, istakao je da se sve neprestano menja i postaje nešto drugo nego što je bilo pre.
Ipak, ljudi su se uvek borili sa pojmom promene. Prirodno se odupiremo promenama. „Nešto u nama želi da ostanemo dete … da odbacimo sve što je novo, čudno“, napisao je psiholog i autor 20. veka Carl Jung u „Fazama života“.
Neki psihoterapeuti i filozofi veruju da ćemo time što odbijamo da prihvatimo promenu kao neophodan i normalan deo života dovesti do problema i razočaranja.
Međutim, kažu da ako prihvatimo da se sve neprestano menja i prolazi, stvari će teći glatko. Dakle, znači li to da moramo prihvatiti sve izazove, promene i krize koje nam život zadaje?
Nije neophodno, kaže John Sellars. Sellars je autor nove knjige “Lekcije iz stoicizma” i predavač je filozofije na univerzitetu u Londonu. Prema Selarsu, Heraklitova teorija se manje odnosi na potpuno zapostavljanje pojma promene, a više na „prihvatanje“.
Sellars kaže: „Sve se menja. Pitanje je da li se i mi menjamo s tim? Delimično se radi o ojačavanju i treningu našeg uma, jer samim tim što učimo kako da se nosimo sa problemima znači da to nije tako teško. “ Pa kako nam ovaj pristup promeni može pomoći?
Sellars kaže da je ključ za prihvatanje promena razlikovanje stvari koje možemo kontrolisati od onih koje ne možemo. Kaže, „možete se izolovati i socijalno distancirati i to činiti kao čin smirenog racionalnog opreza, a ne motivisani panikom, strahom ili anksioznošću“.
Psihoterapeutkinja Julia Samuel kaže da su, kada je izbila pandemija koronavirusa, mnogi od nas bili „obamrli, šokirani i uznemireni“. Ona kaže da bi trebalo „ići u korak sa promenama i krizama da bismo izašli na drugu, bolju stranu“. Ona primećuje da što više dopuštamo sebi da prihvatimo da je promena neizbežna, veća je verovatnoća da ćemo se njoj prilagoditi.
Autor: Milica Stanković