Udžbenici su vas ubedili da je kopno uvek u nijansama zelene, a voda azurne boje? Priroda je, ipak, malo kreativnija nego što smo naučeni da mislimo!
Obožavaocima ružičaste boje ovi prirodni fenomeni i skrivene lepote oduzimaju dah. Ustvari, one i nisu tako skrivene, ako uzmemo u obzir površine na kojima se prostiru. Reč je o jezerima roze boje. Još više ćete se oduševiti činjenicom da ova jezera nisu obojena rukom čoveka, odnosno putem veštačkih i hemijskih procesa, već posredstvom prirode. Kod nekih jezera je u pitanju povećani intenzitet određenih elemenata, a nekada su za to zaslužni organizmi koji naseljavaju određenu vodenu površinu. U nastavku saznajte i kakvo je dejstvo ružičaste vode na ljudski organizam.
Počnimo od nama najudaljenijih destinacija. Australija. Svima je poznata kao stanište kengura. Svi smo čuli za Melburn, Sidnej, australijske plaže, gradove koji izlaze na okean, Sidnejsku operu koja svojim neobičnim izgledom očarava posetioce iz svih krajeva sveta. Vreme je da, ukoliko još uvek niste, upoznate ružičasto jezero Hiler, koje se nalazi na najvećem ostrvu u zapadnoj Australiji.
Zašto je ovo jezero roze boje? Naučnici još od 2013. godine, kada je ovo jezero otkriveno, pokušavaju da odgonetnu sve tajne ovog fenomena. Ispostavlja se da jezero poprima boju od algi kojima predstavlja stanište. Ove alge uspevaju da opstanu samo u jezerima visokog saliniteta. Glavni krivac za ovakvu obojenost jezera je alga Dunaliella salina koja predstavlja fabriku za proizvodnju pigmentnih jedinjenja koja potpomažu apsorpciju sunčeve svetlosti, pa algama daju ružičastu boju. Već pomenuta alga, Dunaliella salina, krivac je, ne samo za obojenost jezera Hilton, već njeno dejstvo oslikava i jezero Retba u Senegalu.
Afrika. Poluostrvo Zeleni vrt, na oko 35 km severno od grada Dakar. Senegal. Jezero Retba. Još se naziva i Lak Roze, što doslovno znači „Roze jezero“.
Ružičasti san, nijanse koje se smenjuju zavisno od dubine vode i jačine sunčeve svetlosti. Ukoliko je želite videti u nijansama svetloroze, savršeni momenat je jutro, do podneva već nijanse ovog jezera nisu tako blage, a ukoliko ste previše blizu, može vas iznenaditi crvena boja koja podseća na prolivenu krv. Najverovatnije ptičija perspektiva pruža najlepši pogled, odakle se može sagledati čitavo prostranstvo i raznolikost nijansi koje formiraju kompaktnu celinu u boji koja je nesvakidašnje lepa i neobična, pogotovo kada se radi o vodenim površinama. Zato nije čudno što se dugo smatralo da u ovoj vodi ne postoji život, ali alga Dunaliella salina podnosi život samo u veoma slanim vodama, pa ovo jezero predstavlja pogodnu sredinu za njen opstanak, a ona uzvraća time što jezero čini čarobnim. So, koje ima na pretek u ovom jezeru, lokalni stanovnici prikupljaju, a kasnije i prodaju (i to nekima predstavlja jedini prihod), ali se, pre nego što se upuste u ovaj pohod, moraju namazati šea (shea) buterom i uljem, koje je neophodno naneti radi zaštite od izlaganja enormnim koncentracijama soli. Ovo jezero ima svoje mesto na Uneskovoj listi svetske baštine.
Ukoliko ste do sada poželeli da se uživo divite ovom prirodnom fenomenu, ali vas sputava misao da su destinacije poput Australije i Afrike veoma udaljene, imamo pitanje za vas: da li ste znali da u svojoj zemlji možete posetiti isti ovakav veličanstveni prizor, i to u Pačiru, Vojvodini?
Na samo tridesetak kilometara od veličanstvene Subotice, 90 km ukoliko je vaša polazišna tačka Novi Sad, ili 180 km ako putujete iz Beograda. Termalnu banju Pačir krasi roze jezero, koje, za razliku od jezera Hiler i jezera Retba, poprima ovu boju samo tokom jula i avgusta. Ona dolazi od alge koju smo već pomenuli, a budući da, pre nego što se slije u korito ovog jezerceta, voda prolazi kroz slojeve raznih stena, jezero je bogato brojnim mineralima, od kojih su samo neki: brom, jod, natrijum. Ovo jezero je veoma plitko, pa je stoga pogodno i za one koji se ne vole okušati u plivanju, ali mogu šetati po površini jezera, zato što je dno puno sitnog kamenja koje pruža lagodan efekat masaže.
Često smo u zabludi da su sve prirodne lepote i svi biseri skriveni u nekim dalekim, egzotičnim zemljama, a da je sve što je naše – obično, svakidašnje, nedovoljno privlačno da bi privuklo pažnju i izazvalo divljenje. Lepo je osvrnuti se oko sebe, posetiti daleki svet, upoznati raznolikosti, ali ne treba zapostaviti ni prirodne lepote svoje zemlje. Na kraju, ipak, Australija, Senegal i Srbija imaju zajednička prirodna bogatstva, uprkos tome što se nalaze u različitim klimatskim područjima. Ko bi rekao!
Autor: A. Pavlović
Bajkovito!
Inspirativno! Poželeh da otputujem do Senegala da se brčnem.
Predivno! Bas ovog leta sam saznala za banju Pačir, vec sledeceg je mozda i posetim!
Bi sakala da go posetam!
Woooooow! 😍 😮 😍 Ne zna se šta je lepše!
Čula sam za ovo jezero, mnogo mi je žao što nisam uspela ove godine da ga obiđem zbog ove situacije ali se nadam da ću uskoro imati priliku da odem tamo.
Odličan tekst i divne fotografije! 👌