Danas luksuzni pokloni, a nekada ono što se imalo u kući- šta se prema tradiciji daruje domaćinu za krsnu slavu?

Društvo

Sutra je Sveti Nikola, među narodom poznatiji kao svetac po kojem se proslavlja krsna slava Nikoljdan. Svakog 19. decembra, velika većina Srba ili proslavlja ili ide u goste. Zažmurićemo na trenutnu situaciju u državi i svetu, zamislićemo da je sve onako kako treba da bude i predstaviti vam tradiciju darivanja za slavu među našim običajima.

Sigurno ste se mnogo puta zapitali, kada onako šablonski posegnete za kupovinom poklona za slavu (pa i za neki drugi događaj, proslavu), zašto se to tako radi, ko je to tako zamislio i utemeljio?

Zabuna dolazi iz toga što se današnje darivanje, posebno za krsne slave, otrglo kontroli i otišlo u svoju krajnost. Darovi se daju domaćinu, naravno, iz zahvalnosti za gostoprimstvo koje sledi, topao dom, trpezu i to je svakako ono lepo u ovom običaju koje treba održati.

Ali, da li baš ti pokloni moraju da se biraju satima i da koštaju toliko da taj datum vezujemo za veliki minus u budžetu, a ne za gostoprimstvo i kvalitetno vreme sa prijateljima?

Ovi dani nam baš to pokazuju – da je prava vrednost u provedenom vremenu sa prijateljima i porodicom, a ne u skupom darivanju.

Novo vreme nam je nametnulo moranje „da se dokažemo i pokažemo“, pa često posežemo i prisećanju šta smo mi od tog domaćina dobili za slavu, da uzvratimo istom merom.

Nekada se nosilo ono što se ima, pa se ljudi nisu toliko opterećivali. Ono što je bilo bitno je da se daruju deca, jer oduvek se znalo da se ona najlepše raduju.

Dakle, 19. decembar, neke tamo davne godine, hladno srpsko selo, a naši preci kreću na krsnu slavu kod komšije i nose: kocku šećera (za decu), jabuku (za berićet) ili šaku oraha.

Žene bi često nosile i buket poljskog cveća za domaćicu, svež, koji bi lično ubrale pred polazak na slavu, u svojoj bašti, ili pak, ručni rad – izvezene, ištrikane vunene čarape.

Često se posezalo i za rakijom, kolačima, onim što se u kući imalo, a što se znalo da može da obogati slavsku trpezu domaćina.

A danas ne možemo da se ne zapitamo – jesu li neophodni svi ti blenderi, bombonjere i šoljice za kafu, obavezne čokolade i luksuzna alkoholna pića i kakav simbol uopšte nose?

Statusni, može biti.

Autor: Ljupka Cvijić

 

 

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *