Sve će to narod pozlatiti, ili ipak nije tako? Narod godinama kasnije, ne da neće pozlatiti, nego neće ni spomenuti, ni osvežiti. Narod će zaboraviti, jer je u prirodi čoveka da zaboravlja. Obično ono lepo, ono dobro, ono što nas je zadužilo da ga pominjemo dok nas ima.
Dokaz za prethodne tvrdnje svakako jeste stanje kuće u kojoj je neke svoje najzlatnije dane proveo naš čuveni pripovedač, tvorac srpske psihološke pripovetke, ali i doktor medicine – Laza Lazarević.
Kada prolazite pored ove kuće, prosto osetite tugu i nemar kojim isto mesto odiše. Mala, izbledela tabla nadomak građevine stoji tu da tiho i stidljivo podseti ko je unutar zidina nekada živeo, stvarao.
Veliki književnik će ovu kuću kupiti 1887. godine u avgustu, a u njoj će provesti 4 godine svog života, do svoje prerane smrti, 1891. Objekat će zatim biti prodat „Palilulskoj štedionici“, a 2001. godine posle mnogobrojnih stanara poslužiće za otvaranje „Dečjeg odeljenja Biblioteke grada Beograda“. U nekom periodu postaće nebezbedna za tu svoju funkciju pa će ostati prazna. Ono što stvara posebnu zabunu i zapitanost među građanima, a posebno ljudima koji su poštovaoca lika i dela Laze Lazarevića, jeste činjenica da je objekat, već sada davne, 2011. godine dobio status kulturnog dobra i u vlasništvu je države. Šta koči obnavljanje objekta, i na primer, stvaranje muzeja, bilo kakvog spomena ličnosti koja je to svakako zaslužila?
Današnje stanje građevine ne samo što nikoga ne bi navelo na pomisao da je u njoj živeo jedan velikan čije se pripovetke čitaju u obaveznoj školskoj lektiri, ličnost koja je narod zadužila toliko da jedna državna ustanova nosi njeno ime, nego ono pomalo i užasava i zgražava, s obzirom na to da se fasada guli, zidovi su išarani, a smeće je svuda po dvorištu. Kuća je takođe otvorena širom, nikako zaštićena, pa u nju može ući ko god to poželi i doprineti još više njenom uništavanju.
Zašto danas ima ovakav izgled i puste prostorije, mnogi su zapitani i, sa razlogom, razočarani. A nas zanima, šta bi na ovakav prizor imao da kaže onaj koji je najbolje umeo da pronikne u dušu svojih junaka, njihove borbe i psihološka previranja? Sigurno bi nas nekom psihološkom motivacijom opravdao i u etar pustio nadu Sve će to narod pozlatiti. Nekada, za sada to vreme još uvek nije došlo.
Autor: Ljupka Cvijić
Хајд да се организује донација за откуп и обнову