Britanska publicistkinja i prevodilac, Elodi Loton Mijatović, rođena je u Londonu 1825.godine i završila je studije filozofije. Za ono vreme, bila je jedna potpuno nesvakidašnja žena. Početkom druge polovine XIX veka živela je u Bostonu i učestvovala u radu abolicionističkog pokreta koji se zalagao za ukidanje ropstva u SAD.
Već tada je objavljivala pesme, romane, priče i dr. Iz SAD se seli u Lajpcig gde će upoznati Čedomilja Mijatovića, srpskog ministra finansija i inostranih dela, za koga će se udati 1864.godine i sa kojim će živeti u Beogradu i Londonu. Od Čedomilja je bila starija 17 godina.
Čim je savladala srpski jezik prevela je knjigu Florens Najtingel „O nezi bolesnika“, a potom i priče Fulertona i Dikensa. Bila je prva žena koja je 1872. godine u Londonu objavila knjigu „Istorija moderne Srbije“ na engleskom jeziku. Vrlo su značajni i njeni prevodi na engleski jezik srpskih narodnih pesama kosovskog ciklusa koje je pokušala da uobliči u nacionalnu baladu. Početkom 20. veka Elodi Mijatović je bila prva i jedina koja je u Njujorku prevela na engleski jezik deset srpskih narodnih bajki.
Od svog miraza, kupila je kuću sa velikom baštom koja se i danaa nalazi u ulici Kneza Miloša broj 3 u Beogradu.
Kada je Engleskinja Elodi stigla u Srbiju mislila je da će doneti moderni duh i prosvetliti stanovništvo, naročito Srpkinje. Osnovala je beogradsko Udruženje žena i bila počasni član Dobrotvornih Zadruga i Saveza Srpkinja koje su objavljivale radove u magazinu “Ženski svet”.
Može se smatrati začetnicom feminističkog pokreta u Srbiji i to ne baš uspešnog. Na jednom predavanju pozvala je žene da prospu rakiju jer je „rakija otrov bračnog života“ i time je napravila kobnu grešku: dirnula je u balkansku svetinju!
Predavanje je prekinuto, uz povike „Napolje iz Srbije“ i moglo se desiti da dobije batine od raspomamljenih Srba koji joj to nisu oprostili.
Izgleda da do dan-danas nije dobila oprost, jer se malo zna ko je bila ta visoka i koščata Engleskinja i koliki je doprinos dala Srbiji, srpskoj istoriji i kulturi.
Autor: Vesna Đunisijević
That’s really a tough one. It certainly is above the children who consider everything as magical age
The widow in the landfill