Vanvremenski kompozitor Đakomo Pučini

Kultura

Đakomo Pučini (Giacomo Puccini), značajni italijanski kompozitor, rođen je 22. decembra 1858. godine u Luki, a preminuo 29. novembra 1924. godine u Briselu. Pučinijeva muzička karijera inspirisana je Verdijevim (Giuseppe Verdi) delom Aida, koje je ostavilo jak utisak na njega. Na početku karijere komponovao je opere u italijanskom tadicionalnom i romantičnom tonu, dok su mu kasnija dela u realističnom verizmo stilu.

Komponovanje

Osnovama muzičke pismenosti Pučinija je najpre podučavao jedan lokalni sveštenik, uz čiju pomoć je naučio da svira klavir. Dobivši kraljevsku stipendiju, seli se u Milano, gde pohađa konzervatorijum. Za vreme studija, napisao je dve opere, Vili (1883) i Edgar (1889). Ove kompozicije su bile kratke slave, ali su mu donele finansijsku dobit i vetar u leđa da nastavi sa radom. 1893.godine komponuje Manon Lesko, koja mu obezbeđuje novac za kuću, te kupuje zemlju u rodnom gradu i podiže dom. Na istom mestu kasnije gradi vilu, u kojoj pronalazi mir za komponovanje, ali i priliku da uživa u prirodi i lovu. U Milanu je živeo sa bratom, a način tog života opisao je u operi Boemi , koja spada u najbolje svetske opere svih vremena. Nakon objave ove opere, njegov život se menja, on stiče bogatstvo i vanvremensku slavu. Pored veličanstvenih kompozicija, Pučini je 1904. na prmijeri opere Madam Baterflaj doživeo neuspeh jer mu je ovo delo izviždano. Shvatio je da je to posledica prevelike dužine opere, pa je njena prerađena verzija bila uspešna. Kći zapada inspirisana je Divljim Zapadom, i premijerno prikazana 1910. godine. 1914. godine prihvata ponudu da komponuje Lastavicu, čija premijera je nastupila tri godine kasnije zbog ratnog stanja. Zbog narušenog mira na svom imanju čiji je uzrok novootvorena fabrika, sa porodicom se preselio u Vijaređo, gde su nastale opere Plašt, Sestra Anđelika i Đani Skiki.

Život

Pučini je bio perfekcionista. Radio je vredno i pecizno kako bi mu dela dostigla savršenstvo. I uspeh i neuspeh doživljavao je duboko emotivno. U Luki je stupio u ljubavni odnos sa udatom ženom, Elvirom Đemignjani (Elvira Gemignani), sa kojom je dobio dete. Ona je napstila Luku kako bi izbegla tračeve, pa 1886. godine u Monci rađa dečaka Antonija. Nakon ubistva njenog zakonskog muža, Elvira i Pučini se venčavaju, a on prihvata svog sina i njenu ćerku iz prvog braka. Imao je nesrećan porodični život, za koji mnogi smatraju da je uticao na njegovu karijeru. Bolovao je od raka grla, što ga je dovelo do smrti i sprečilo da dovrši operu Kalafa i Turandot.

Uprkos nesrećnom porodičnom životu i bolesti koja mu je izazivala depresiju, Đakomo Pučini komponovao je dela koja su neizostavni deo svetske opere, a njegov je uticaj u ovom domenu neprocenjiv.

Autor: Kristina Bondžulić

 

 

 

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *