Velikan srpke glume Danilo Bata Stojković je rođen na današnji dan.
Od ranog detinjstva je pokazivao talenat za glumu, prvu pozorišnu ulogu ostvario je u dečačkim danima. U publici ga je gledao Dobrica Milutinović, čijim se Prstenom danas diče najveći glumci u našoj zemlji.
Ti si sine moj još u majčinoj utrobi postao glumac, rekao je tada Dobrica mladom Bati Stojkoviću.
Ljubav prema glumi u srcu Bate Stojkovića je vremenom rasla da je rešio da ceo svoj život posveti tome. Nije se posvetio školi, pao je osmi razred, ali čvrsto rešen da upiše Fakultet dramskih umetnosti.
Diplomirao je ulogama Đorđa Crnojevića iz Jakšićeve “Jelisavete” i Kapetana vatrogasca iz “Ćelave pevačice”, u klasi profesora Josipa Kulundžića, i 1959. godine se otisnuo u burno more glume. Profesionalni angažman je započeo u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Čudnom igrom sudbine tu se nije dugo zadržao jer je posle svega nekoliko godina otpušten, kao netalentovan.
Ta odluka na sreću svih nas, ta odluka JDP-a nije poljulala Stojkovićevu ljubav i posvećenost glumi, pa je 1962. godine postao član Ateljea 212. U pozorištu i na filmu ostavrio je preko 100 uloga. Svaka od njih je posebna, neponovljiva, a posebno se izdvajaju uloge u filmu Ko to tamo peva, Maratonci trče počasni krug, Kako sam sistematski uništen od idiota, Varljivo leto 68.
Na daskama koje život znače Batu posebno pamtimo u predstavama Profesionalac, Urnebesna tragedija, Đeneral Milan Nedić.
Potpuno predan glumi i pozorištu, predstave nije propuštao čak i kada je bio bolestan, pred sam kraj svog života.
Danilo Bata Stojković nas je napustio 16. marta 2002. godine, a njegovu veličinu možda najbolje mogu dočaraju reči Mire Banjac koja je Batu nazvala Patrijarhom srpske glume.
Autor: Strahinja Grozdanić
